Pomopozno razmišljanje namijenjeno tome da bude kontrarno i provocira.
Kao i svake godine u ovom doba, u modi je kulturni rat protiv Noći vještica – jednog u nizu izvoznih proizvoda američke globalizirajuće pop-kulture. Sve bi to bilo divno i krasno da taj kulturni rat nema smisla. Ne zato što se ne treba opirati blijedim, sekulariziranim verzijama negdašnjih poganskih blagdana koje su rebrandirale multinacionalne korporacije u cilju popunjavanja rupe u prodaji dječje robe između početka školske godine i Božića. Ne zbog toga, to se podrazumijeva, već zato što u tom kulturnom ratu nema efektivnog i produktivnog dijaloga koji bi doveo do vidljivih rezultata. Svake godine dežurni 'kulturni ratnici' ponavljaju iste članke koji uskrsnu jednom godišnje u tu svrhu, a onda opet potonu u more mrtvih linkova na slijedećih 365 dana (trebao bih znati, ponosan sam vlasnih jednog od takvih članaka). Nisu samo u pitanju članci, već se iz godine u godinu ponavljaju isti statusi na Facebooku i drugim društvenim mrežama, isti memovi i iste slike. Čemu sve to?
Ovim prosvjedujem protiv totalne lijenosti onih koji kao imaju stajalište protiv Noći vještica, ali im nije dovoljno stalo da barem jednom godišnje kažu ili napišu nešto svoje i izvorno nego samo 'repostaju' isto kao i prošle godine i godine prije toga i godine prije toga... Čitava situacija je time apsurdnija što takav lijeni pristup cijeloj stvari uopće ne pomaže i ništa ne mijenja: ljudi koji se ne slažu s protivnicima Noći vještica ionako na svojoj listi prijatelja na Facebooku većinom nemaju nikoga od gore spomenutih 'kulturnih ratnika', pa oni ni ne vide taj vječni niz uvijek istih i repostanih članaka, memova, slika i članaka, a mi ostali prisiljeno smo trpjeti iz godine u godinu isto do te mjere da nije više samo dosadno, već i frustrirajuće. Na to se svodi tzv. 'Facebook aktivizam'- živciraš ljude na svojoj listi prijatelja, ništa se zapravo ne mijenja, osim tvoga ega koji je kao u kakvoj bajci Dr. Seussa postao nekoliko veličina prevelik.
Iz ovdje navedenih razloga dosada sam jednostavno izbjegavao društvene mreže ovih dana, jer kome trebaju negativni osjećaji kao što su frustracija. Djeca u Americi će danas svejedno ići od kuće do kuće tražeći slatkiše, kao što naša djeca čine za maškare u veljači, bez obzira što 'kulturni ratnici' postaju na Facebooku i drugim društvenim mrežama. Kod nas će mladi i drugi kojima je do toga svejedno otići na Halloween zabave koje organiziraju noćni klubovi kako bi zaradili na epidemiji alkoholizma koja hara ovom zemljom, a o kojoj nijedan samoproglašeni pravednik ne govori ili piše. Zašto, evo, ove godine trošim vrijeme i ulažem trud, kad sam već zaključio da je ionako sve besmisleno?
Zato što se ove godine dogodilo nešto nesvakidašnje: prvi put u stoljećima otvorena je Edikula izgrađena ponad mjesta Kristova groba u središtu Bazilike Svetog Groba u Jeruzalemu. Samo ovaj jedan, jedini put i tko zna kada opet, arheolozi su imali priliku iskoristiti svu modernu tehnologiju na svome raspolaganju da zavire u temelje Edikule Svetog Groba i dobiju uvid u stanje pećine koja tri dana prije dvije tisuće godina služila kao posljednje počivalište Uskrsloga Krista. Ovaj kratak arheološki uvid polučio je jedno veliko iznenađenje: tektonski pomaci i drugi geološki procesi koji se odvijaju sporo, ali uporno podno našim nogama nisu pomakli mjesto Isusova groba kao što se očekivalo, a što je još važnije, ni zidovi Svetog Groba se nisu urušili. Nakon svih ovih stoljeća, Isusov grob još uvijek stoji prazan kao svjedočanstvo njegovom uskrsnuću!
Time dolazimo do razloga zašto sam napisao ovaj članak – svake godine zahvaljujući površnom pristupu 'Facebook aktivizma' javni prostor prije svetkovine Svih svetih zakrčen je tim besplodnim i lijenim kulturnim ratom protiv Noći vještica koji kao i obično neće polučiti nikakva rezultata. U međuvremenu pak, prave vijesti od nekog značenja za kršćanskog vjernika proći će nezamijećene, jer na njih nitko neće obratiti pozornost. No to je tek posljedica, trenutačna derivacija, one situacije koja se ponavlja iz godine u godinu. Naši samoproglašeni 'kulturni ratnici' vjeruju da svojim lijenim repostanjem brane hrvatsku kulturu i katoličku vjeru od poganskih nasrtaja ili što već. No zapravo se radi o pažljivo orkestriranom marketingu - kojemu oni također pridonose stvarajući publicitet - u cilju poticanja ljudi na trošenje, bilo da se radi o konzumaciji alkohola na tematskim, kostimiranim zabavama tih dana, kupovanju kostima, ukrasa i slatkiša ili jednostavno trpljenju hrpe reklama na raznim web-stranicama koje pišu o zlu Noći vještica (jer web-stranice od toga žive).
Oni koji koriste Noć vještica u marketinške svrhe znaju zašto to čine i to je njihov cilj, te o tome nema smisla dalje raspravljati. Oni koji nasjedaju na njihov marketing te im stvaraju publicitet protivljenju obilježavanja Noći vještica su oni koje držim ovdje moralno odgovornima. Ne zato što mislim da na neki način potiču slavlje Noći vještica, jer sam već ustvrdio da se radi o sekulariziranom, potrošačkom prazniku koji nema nekog dubljeg značenja osim da se što više zaradi. Držim 'kulturne ratnike' moralno odgovornima zato što stvaraju takvu buku u javnom prostoru da zamagle i zakrče pravi smisao ovih dana prije 1. studenog. Duhovno se pripremiti za nadolazeću svetkovinu Svih svetih osvješćujući si njen pravi smisao 'sjećanja unaprijed' na obećanu eshatološku budućnost potpunog zajedništva s Bogom svih njemu vjernih kroz sva vremena, koji će biti/već jesu s njime sjedinjeni u slavi kao 'svi sveti'.
Vijest o otkriću stanja Isusova groba u temeljima Bazilike Svetog Groba u Jeruzalemu mene je potakla da izađem iz svoje svakodnevice i spominjući se Kristova uskrsnuća proživim pravo značenje svetkovine Svih svetih. Nadam se da će svatko tko pročita ovaj članak doživjeti isto i da će se sjetiti učiniti isto i slijedeće godine unatoč tome što će cio Internet i društvene mreže biti preplavljeni istim lijenim i uzaludnim statusima i repostovima protiv Noći vještica istih ljudi kojima će i ove godine promaknuti smisao treće najveće kršćanske svetkovine poslije Uskrsa i Božića.
o. Mirko Irenej Vlk OP