„Poslat ću im ne glad za kruhom, ne žeđ za vodom, nego glad za slušanjem Rije�i Božje..." (Am 8,11)

Å esto biblijsko bdijenje

Na Pepelnicu, 1.ožujka 2017. u 2o sati, nakon obreda pepeljanja, otpo�elo je po šesti put u našoj crkvi biblijsko bdijenje koje je završilo u ponedjeljak, 6.ožujka 2017.u 10 sati i 52 minute.
Čita�i (njih dvjestotinjak) su se izmjenjivali svakih pola sata �itajući Sveto pismo neprestance pet dana i pet noći, zaustavljajući se samo u vrijeme svete mise ili križnoga puta.
Što zna�i ovaj iznimni pothvat �ovjeku, posebice vjerniku, u današnje doba u kojem nitko ni za koga nema vremena, u kojem se �ovjek posve izgubio i koji ni za �im ne traga a osobito ne za moćnom Rije�ju samoga Gospodina Boga?
U potrazi za (samo) materijalnim, a propadljivim, u vremenu kad smo se posvema otuđili jedni od drugih, kad samo jurimo za što većom zaradom, a zapravo za prašinom, mi bivamo sve nesretniji, depresivniji, suicidalniji, s posvemašnjim osjećajem besmisla, u ropstvu svakojake vrste. Mi smo izgubili dušu, izgubili smo sebe. U toj suludoj jurnjavi izgubili smo ono najvažnije, ono jedino – Gospodina, svoga Stvoritelja. Njega koji je jedini smisao vjerni�kog i svakog života uopće.
Sva blaga ljudskome životu nalaze se zapravo tako blizu, tako dohvatljivo, u Bibliji, u Knjizi u kojoj nam Bog ne govori iz nekih nepojmljivo dalekih vremena koja možda nisu ni postojala, kako će reći neki, nego nam govori danas, baš ovoga trenutka kao živi, sveprisutni Stvoritelj.
Prožeti i nadahnuti svemoćnom Rije�ju odlu�ili smo prije šest godina �astiti i slaviti Gospodina tako što ćemo je neprestance �itati, osluškivati, pustiti je da padne u samu srž bića da donese plodove, da nas uvjeri, pou�i, nahrani, popravi, odgoji i posveti, da je slušamo ne izvana nego iznutra, služeći joj i primjenjujući je u svakodnevnom životu. Jer Biblija je knjiga Božje ljubavi za svakoga �ovjeka u kojoj s Njime dijeli sve svoje misli, raspoloženja, sumnje, dvojbe, tjeskobe, u kojoj je Bog �ovjeku najbliži prijatelj. „Božanska Pisma moraju postati dnevni kruh života koji ćemo uzimati sa stola Rije�i Božje kao što uzimamo Gospodinovo Tijelo sa stola Tijela Kristova „ kaže DV. (Dei Verbum)
A sveti Efrajim đakon kaže „Rije� je Božja stablo Života koje ti na svim granama nudi blagoslovljen plod" jer „gore izraelske, to su božanska Pisma(...) Tu se nalaze slasti vašega srca, tu nema ni�eg otrovnog, tu je preobilna paša. Samo dođite i pasite po gorama izraelskim", kaže sveti Augustin.
I mi smo došli, povjerovali da je tako pa i onda kad nam se �inilo da nitko ne sluša, da nikog nema, da nitko neće doći jer svi spavaju i teško im ustati iz topla kreveta, kad smo mucali i jedva izgovarali imena sinova sinova, kad su o�i bile pune pijeska, kad je krv kapala iz nosa i jedva se dala zaustaviti... jer tko bi mogao ne doći, ne bdjeti, „tko bi mogao spavati kad Gospodin zove? U crkvi odzvanja Njegova Rije�. Tako je to s Gospodinom. On vam ne da spavati, bori se s nama dok glas Njegov ne �ujemo. A onda nas pusti da uživamo u Njegovoj Rije�i. Hvala Ti, Isuse, što se boriš s nama dok nas ne pobijediš, a onda nas blagosloviš svojim suputništvom kroz dan, kroz život..." (Zvonko Knežević, OP).
Biblijsko bdijenje tako (polako) postaje tradicija u korizmenom vremenu kad bismo trebali bolje, dublje zaviriti u svoju nutrinu, stati, zaustaviti se, pronaći Biser zbog kojeg vrijediti dati sve što se ima, okrenuti se Gospodinu i poletjeti Mu u zagrljaj.

Vjera Mrvelj