„Poslat ću im ne glad za kruhom, ne žeđ za vodom, nego glad za slušanjem Riječi Božje..." (Am 8,11)
Šesto biblijsko bdijenje
Na Pepelnicu, 1.ožujka 2017. u 2o sati, nakon obreda pepeljanja, otpočelo je po šesti put u našoj crkvi biblijsko bdijenje koje je završilo u ponedjeljak, 6.ožujka 2017.u 10 sati i 52 minute.
Čitači (njih dvjestotinjak) su se izmjenjivali svakih pola sata čitajući Sveto pismo neprestance pet dana i pet noći, zaustavljajući se samo u vrijeme svete mise ili križnoga puta.
Što znači ovaj iznimni pothvat čovjeku, posebice vjerniku, u današnje doba u kojem nitko ni za koga nema vremena, u kojem se čovjek posve izgubio i koji ni za čim ne traga a osobito ne za moćnom Riječju samoga Gospodina Boga?
U potrazi za (samo) materijalnim, a propadljivim, u vremenu kad smo se posvema otuđili jedni od drugih, kad samo jurimo za što većom zaradom, a zapravo za prašinom, mi bivamo sve nesretniji, depresivniji, suicidalniji, s posvemašnjim osjećajem besmisla, u ropstvu svakojake vrste. Mi smo izgubili dušu, izgubili smo sebe. U toj suludoj jurnjavi izgubili smo ono najvažnije, ono jedino – Gospodina, svoga Stvoritelja. Njega koji je jedini smisao vjerničkog i svakog života uopće.
Sva blaga ljudskome životu nalaze se zapravo tako blizu, tako dohvatljivo, u Bibliji, u Knjizi u kojoj nam Bog ne govori iz nekih nepojmljivo dalekih vremena koja možda nisu ni postojala, kako će reći neki, nego nam govori danas, baš ovoga trenutka kao živi, sveprisutni Stvoritelj.
Prožeti i nadahnuti svemoćnom Riječju odlučili smo prije šest godina častiti i slaviti Gospodina tako što ćemo je neprestance čitati, osluškivati, pustiti je da padne u samu srž bića da donese plodove, da nas uvjeri, pouči, nahrani, popravi, odgoji i posveti, da je slušamo ne izvana nego iznutra, služeći joj i primjenjujući je u svakodnevnom životu. Jer Biblija je knjiga Božje ljubavi za svakoga čovjeka u kojoj s Njime dijeli sve svoje misli, raspoloženja, sumnje, dvojbe, tjeskobe, u kojoj je Bog čovjeku najbliži prijatelj. „Božanska Pisma moraju postati dnevni kruh života koji ćemo uzimati sa stola Riječi Božje kao što uzimamo Gospodinovo Tijelo sa stola Tijela Kristova „ kaže DV. (Dei Verbum)
A sveti Efrajim đakon kaže „Riječ je Božja stablo Života koje ti na svim granama nudi blagoslovljen plod" jer „gore izraelske, to su božanska Pisma(...) Tu se nalaze slasti vašega srca, tu nema ničeg otrovnog, tu je preobilna paša. Samo dođite i pasite po gorama izraelskim", kaže sveti Augustin.
I mi smo došli, povjerovali da je tako pa i onda kad nam se činilo da nitko ne sluša, da nikog nema, da nitko neće doći jer svi spavaju i teško im ustati iz topla kreveta, kad smo mucali i jedva izgovarali imena sinova sinova, kad su oči bile pune pijeska, kad je krv kapala iz nosa i jedva se dala zaustaviti... jer tko bi mogao ne doći, ne bdjeti, „tko bi mogao spavati kad Gospodin zove? U crkvi odzvanja Njegova Riječ. Tako je to s Gospodinom. On vam ne da spavati, bori se s nama dok glas Njegov ne čujemo. A onda nas pusti da uživamo u Njegovoj Riječi. Hvala Ti, Isuse, što se boriš s nama dok nas ne pobijediš, a onda nas blagosloviš svojim suputništvom kroz dan, kroz život..." (Zvonko Knežević, OP).
Biblijsko bdijenje tako (polako) postaje tradicija u korizmenom vremenu kad bismo trebali bolje, dublje zaviriti u svoju nutrinu, stati, zaustaviti se, pronaći Biser zbog kojeg vrijediti dati sve što se ima, okrenuti se Gospodinu i poletjeti Mu u zagrljaj.
Vjera Mrvelj
http://zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/8-vijesti/307-foto-sesto-biblijsko-bdijenje#sigFreeId1a26cd2da6