Ne zaboravi! Večeras ide 81. emisija kršćanskog rocka - „Oni rokaju za Gospodina"
Svatko je od nas poseban, jedinstveni smo. Imamo svoje sklonosti, svoja nagnuća; imamo svoje pozitivne i negativne strane, svoj životni potencijal. Drugim riječima, imamo svoje talente, imamo darove kojima možemo obogatiti druge i ovaj svijet u kojem živimo. A da bismo razvili tu svoju jedinstvenost i neponovljivost, svaki čovjek - ako to biblijski promatramo - ima svoj poziv i svoje poslanje. Razlikujemo, dakle, ovo dvoje: poziv od poslanja.
Poziv bismo mogli opisati kao našu ljudsku odluku da u određenom zvanju provedemo svoj život. Možemo tako razlikovati poziv majke, oca, ili poziv svećenika, liječnika, učitelja, pravnika, novinara, pekara, auto-mehaničara. Poziv je dakle ono nešto što čovjek izabere, primjereno svojoj ljudskoj naravi, primjereno svom afinitetu, svome sviđanju, primjereno čak i svojim tjelesnim sposobnostima, ili recimo – primjereno svojoj težnji za srećom. S odabirom poziva, čovjek izabire onaj osnovni i temeljni put svoga života, jer misli da će na tom putu moći ostvariti samoga sebe i da će tako moći najbolje osmisliti svoj život – i biti od koristi i drugima.
Poslanje je ipak nešto drugo, iako je usko povezano s pozivom. Nekada se za poslanje koristi riječ misija. Poslanje, prema našem vjerničkom iskustvu - kako ga nalazimo u Svetom pismu, i u našoj kršćanskoj povijesti, ili uopće vjerničkoj praksi - poslanje je ono nešto što ulazi u domenu odnosa između čovjeka i Boga.
Biblija govori o pozivu, ali još više govori o poslanju. Bog od svakog čovjeka, muškarca i žene, od svakoga od nas Bog ne-nametljivo, ali ipak prepoznatljivo, pa čak i zahtjevno traži da izvršimo Njegovo poslanje, da izvršimo onu našu posebnu zadaću – primjerenu pozivu kojega smo odabrali, ili kojega nam je sam Bog ponudio.
Čitamo na stranicama Biblije, kako su pojedine osobe – neovisno jesu li to bili proroci, ili kraljevi – te su osobe uz svoj poziv imale i sasvim određeno poslanje, imale su sasvim određeni zadatak od Boga. Kako onda, tako i među nama danas, veliki je broj onih koji nikada ne prepoznaju to poslanje u ovome svijetu. Neki čitavoga života ostanu samo na pozivu, a neki čak i bježe od poslanja, ili ga totalno iskrive, a onda iskrive i svoj poziv. Zato Isus i kaže da je 'mnogo zvanih, malo odabranih'.
O svemu ovome sam jučer razmišljao, kad smo kao zajednica vjernika slavili krštenje našega Gospodina u rijeci Jordanu, i dok sam razmišljao – koga izabrati? Čije ime upisati? A onda mi mailom stiže 'glasački listić' od moga Prijatelja, na kojem je stajalo moje ime: 3. Glasnik nade, p. A. Bobaš. Gledam njegov rukopis, i mislim si - koliko smo puta dosad izgovorili svoje ime, njime se predstavili i upoznavali?! Koliko su nas puta pa našem imenu dozivali, i mi se po njemu prepoznavali?!
Ime je baš ono moje, osobno i intimno; po imenu sam ja - baš 'ja', a opet nisam ga izabrao sâm, darovano mi je. Tako je sa svime što čini moju osobnost, sve je dar oblikovan maštovitom rukom Stvoritelja. Ime su mi dali Mama i Tata, koji su surađivali s Bogom stvoriteljem da ja budem to što jesam. Ime najsnažnije odlikuje čovjeka čitavog njegovog života. Nadam se da, baš ove istine svjesni, roditelji mudro i razborito odabiru ime svome djetetu. Uvijek su i u svako vrijeme postojali trendovi, aktualna imena. Pa ipak, neka imena su sve-vremenska, ne zastarijevaju i ne izlaze iz mode.
Nekada su roditelji brižno pazili da njihovo dijete nosi ime sveca zaštitnika, a danas kao da se jednakom brigom pazi da dijete dobije ime po nekoj slavnoj i popularnoj ličnosti, glumcu il' nogometašu. Nažalost, činjenica je – i naša je stvarnost, da što je više u hrvatskim domovima meksičkih i turskih 'sapunicâ' - to će više djece biti s imenima popularnih glumaca. Danas su u modi što kraća imena, lakše zapamtljiva i izgovorljiva. Nije važno otkuda ime dolazi, koje mu je značenje, je li to ime netko nosio i njime se ponosio; jedino da je posebno i prepoznatljivo.
Po imenu smo zazvani i kod krštenja. Nekada se maštovitim imenima bez sveca zaštitnika dodavalo i krsno ime. - Danas se djecu krsti samo po imenu koje su im dali njihovi roditelji. Ipak, nije suvišno kod priprave za krštenje, roditelje uputiti na sveca i sveticu koji djetetu mogu i trebaju biti zaštita u životu. Pitanje je: vjerujemo li uopće u zagovor i zaštitu svetih?!
Bitno je, dakle, ne zaboraviti na vertikalu, na vez zemlje s nebom, na odnos ljudi s Bogom. - Mi kršćani/katolici vjerujemo da je moćna zaštita i zagovor Božjih ugodnikâ čija imena nosimo. Sveci se ponose kada opravdamo njihovo ime, kada živimo dostojno imena koje nosimo. Istovremeno, njihova bliskost s Bogom u vječnosti dobra je sigurnost, kada se zbog riječi i postupaka stidimo sebe i svoga imena.
Zato, budimo ponosni na svoje ime. Po imenu nas i Bog poznaje. Naše ime upisano je u dlan Njegove očinske ruke. Iza našega imena skriva se čitav naš život. Po imenu će nas pamtiti i onda kada nas više ne bude. Zato, budimo svoji, budimo autentični i prepoznatljivi, budimo posve jasni nasljedovatelji Isusa Krista – to je poziv nas kršćana u ovom današnjem svijetu, to je ime po kojem nas prepoznaju.
Kako je rekao jedan pametan čovjek: 'rađamo se kao originali, a najčešće umiremo kao blijede fotokopije'. Kao svoje učenike / učenice – a to smo po krštenju postali, naš nam je Učitelj pokazao drugi i drukčiji put. Isus nas zove! Neka naš kršćanski život bude takav da svi koji s nama i o nama budu govorili, naše ime izuste s radošću i osmijehom na licu.
Ovu priču o pozivu i o imenu lijepo je sročio prof. Ivan Golub u pjesmi „Zovi me imenom":
Kad lišće se trešnje zacrveni
zovi me imenom
Kad loza otpusti u miru list
zovi me imenom
Kad list istka stazi sag od duge
zovi me imenom
Kad sumrak prisvoje djeca i zvon
zovi me imenom
Kad stazom po lišću povlačim hod
zovem te imenom
Kad mladi snijeg raznosim stopom
zovem te imenom
Kad sok vrije pod korom i kožom
zovem te imenom
Kad mi more oplakuje pore
zovem te imenom
Odmah na početku nove godine, ne prečuj ni Ti poruku našega Učitelja iz Nazareta, čijeg smo se krštenja u rijeci Jordanu jučer spominjali. Ne boj se stado malo! Ne boj se u ovoj noći poslušati prvu emisiju kršćanskog rocka u „vremenu kroz godinu"! Samo u ovoj noći, na HKR-u, od 22.30 – pa sve do ponoći, slušat ćemo kršćanski rock, žestok i dobar, kakvog nam sviraju mladi Šveđani iz benda „Harmony". Sve što trebaš učiniti, jest kliknuti na ovaj link – preko web-stranice 'Glasnika nade':
p. Anto Bobaš OP