Ne zaboravi! Večeras ide 94. emisija kršćanskog rocka - „Oni rokaju za Gospodina"
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.«
Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Iv 20, 19-31
... ali to je stvarno tako!
A zašto je tako? – pitam se.
Evo recimo, prekjučer na onom najavljenom anti-prosvjedu protiv braniteljâ u Savskoj, skupilo se svega šest ljudi. I njih šest su onda dobili 3-4 minute glavnog dnevnika 'javne televizije', koju i ja plaćam svakoga mjeseca; 3-4 minute, s kompletnim izjavama - valjda svakoga od njih.
A jučer, pitam se: tko je onog čovjeka onako naljutio?! Ljut na sve i svakoga, k tome i nezadovoljan, taj je pak dobio 60 minuta u „Nu2", ni ne primjećujući da je postao oruđe u 'nečijim' rukama.
Dva primjera, iz kojih je itekako vidljivo, koliko huškanje na javnoj televiziji i u drugim medijima sve više uzima maha!
A još bolji primjer tomu jest „Piramida" od prošloga tjedna (07.04.), emisija u kojoj sam bio svjedok divljaštva kakvo se rijetko viđa na državnoj televiziji. Vrhunac tog divljaštva, u kojemu je primitivizam slavio pobjedu, bio je nastup Mirana Kurspahića, za kojega je itekako upitno gdje je stekao kućni odgoj. Svojim primitivnim rječnikom, i svojim ne-poštovanjem prije svega prema ženama - pa onda i ženi kao predsjednici države, dotaknuo je taj 'ne-bitnik' dno dna.
I on sebe vjerojatno ubraja u te nekakve 'hrvatske kulturnjake', koji često s visoka gledaju na običan puk, smatrajući dakako sebe tolerantnom elitom, iako je za njihova umjetnička djela malo tko čuo. I kada je očito da im baš ne ide u onome u čemu bi trebali svijetu pokazati svoju vrijednost, tada se ti nazovimo ih 'hrvatski kulturnjaci' upuste u komentiranje dnevno-političkih aktivnosti, tražeći u tome komadić slave koja ih je kao zaobišla.
Za bilo kakvu značajnu filmsku ili kazališnu ulogu glumca Mirana Kurspahića malo tko je u hrvatskoj javnosti uopće nešto čuo. Štoviše, on je jedan od onih pokraj kojih se prolazi bez da ga se zapazi, osim po kariranom kaputu, štreber-đozama i neurednoj bradi.
U emisiji javne televizije „Piramida", servirao je taj lik svu sliku hrvatske kulture, koja je sve samo ne kulturna. Bizarno i nadasve vulgarno govorio je o prvoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, onako kako kulturan muškarac o ženi uopće ne govori. Ponadao se valjda da će se nakon te emisije za njega čuti; mislio je da će uvredama steći put do slave. No, na njegovu žalost, ispalo je sve do kraja degutantno. Ne priliči mi ni ponavljati sve ono blato koje je izašlo iz njegovih prljavih usta, ali čudno mi je da voditeljica Željka Ogresta na sve to nije reagirala ni najmanje.
A onda, u drugom dijelu svoga blaćenja, nastavio je istim tonom: „Ne sumnjam u ratne vještine naše vrle predsjednice, ali sam htio dovršiti da bi Thompson uz pomoć čarobnog mača u obliku križa sazvao sigurno nekolicinu mrtvih generala i tako zasigurno obranio ovo 'predziđe kršćanstva'." Kada je i opet ponovio 'predziđe kršćanstva', i kad je na red došla i Crkva u njegovoj upitno-izjavnoj rečenici: „Tko o čemu – Crkva o poštenju", onda mi je bilo i više nego jasno, odakle vjetar puše.
To što Kurspahić vrijeđa Thompsona, to je u Hrvatskoj postalo nepisano pravilo. Thompson je već odavno postao 'tarač' za sve ne-bitnike, koji bi se preko njegovih leđa htjeli dočepati svog komadića slave. Pitam se: što Kurspahić i slični njemu, uopće znaju o mačevima na stageu? - I jesu li uopće čuli za hard rock i heavy metal bendove koji se furaju na takav image?!
Je li ikad čuo za talijanski bend „Rhapsody of Fire", i američki „Manowar"; je li čuo za legendu heavy metala „Ronnie James Dia" i engleski „Sabbath"; je li čuo za švedski „HammerFall" i za Blackie Lawless-a i njegov opako dobar bend „W.A.S.P." i još 158 drugih bendova koji na stageu mašu mačevima, čekićima, motornim pilama, gitarama... Naravno da nije; jer da je čuo, ne bi pravio ovakve greške u koracima!
Što drugo preporučiti Kurspahiću i njemu sličnima, a koji bi želio sve ove vrsne rock bendove zatvoriti iza nekih svojih skučenih i jeftinih razmišljanja, što drugo preporučiti, nego kad već ne zna vitlati mačem, ni mahati gitarom, neka onda maše ušima!
Za Kurspahića i za sve ne-bitnike koji bi se na lak način željeli dočepati svojih pet minuta slave, za sve njih pjeva izvrsni gitarista i kršćanski pjevač Michael Sweet ovako:
Ja nisam tvoje samoubojstvo
Kažu da vrijeme liječi bol i zacjeljuje ožiljke
oprostiti, zaboraviti – ponekad to ide tako daleko
Ti si bio Onaj kome sam otvorio svoje srce
dok te nisam zamolio za pomoć; tada si postao netko drugi
Bio sam posvećen - osjećao sam se opravdanim
samo da bih bio razapet od tebe - od tebe
Moj život tek je započeo, stojim na sjajnom suncu
neću bježati ni skrivati se, neću leći ni umrijeti
Ne, ja nisam tvoje samoubojstvo
Kamenje koje bacaš moglo bi napraviti modrice na mojim kostima,
na mojoj koži
Žanji što si posijao, istina će se na kraju pokazati
Neću se slomiti pod pritiskom, ne bih ti dao to zadovoljstvo
Upamti: ja nisam tvoje samoubojstvo!
Poštovani, koliko god Ti se činilo iz ovih riječi da na neke stvari gledam crno, u večerašnjoj 94. emisiji kršćanskog rocka bit će itekako puno oduševljenja i žestokih kršćanskih pjesama, koje će buditi 'pozaspale' – sve uskrslom Gospodinu na slavu. Odabrao sam Michael Sweet-a, vrsnog gitaristu i pjevača, čiju ćemo solo karijeru u ovoj noći predstaviti.
Zato, noćas, u 22.30 - odvrni svoj radio, ili se logiraj preko ovoga linka, na stranicu 'Glasnika nade':
... sve ostalo pusti meni!
Neka Te Uskrsli Gospodin blagoslovi.
o. Anto Bobaš OP
