God. X Broj 18 (451), 22. ožujka 2020.
KRIŽ NA RASKRIŽJU
Križ na raskrižju priča mnoge priče:
o čovjeku koga je pod jablanom ubio grom;
o mladoj ženi koja se tu u noći srela sa svojim
ubojicom; o starom zavjetu cijeloga sela;
o poljskoj procesiji koja je nekad kod križa
na raskrižju imala svoju postaju.
Križ na raskrižju zna za nijemu zahvalu tisuće molitava.
Križ na raskrižju čuje uvijek nove krikove očaja i nade.
Križ na raskrižju poznaje tihi pozdrav i gorki prezir.
Križ na raskrižju dočekuje i ispraća.
Križ na raskrižju duboko je u sebe primio
dušu krajolika i njegovih ljudi.
Propada li križ na raskrižju?
I. čitanje (1 Sam 16, 1b. 6-7.10-13a)
II. čitanje (Ef 5, 8-14)
Evanđelje po Ivanu (Iv 9, 1. 6-9. 13-17. 34-38)
Nedostatak svjetla
U današnjem ulomku iz evanđelja po Ivanu riječ je o ozdravljenju slijepca od rođenja. Isus je bio potresen životnom tamom toga čovjeka pa je slijepca snagom svoga božanskog Duha učinio sretnikom svjetla. Imajući to na umu možemo potpunije u prenesenom smislu shvatiti što to znači biti slijep kod zdravih očiju; što znači biti zahvaćen ideologijom rasizma i mržnje; što znači uvjetovati da u povijesti pojedinaca, naroda i čovječanstva mogu nastupiti mračna razdoblja u kojima prevladavaju neistine o čovjeku, obitelji, narodu, državi. U svjetlu rečenoga može se bolje shvatiti sklapanje različitih nejasnih i mračnih ugovora i saveza. Sada nam postaje sve jasnije, budući da to i povijest potvrđuje, kako se pojedinci i čitavi narodi dadu zavesti od Lucifera-svjetlonoše prividnog,
lažnog, isključivo ovozemaljskog, samo senzualnog životnog svjetla, koje nema svjetlu budućnost, već tamu promašenosti i besmisla. Ima u našoj državi onih koji se svjesno i hotimično suprotstavljaju svjetlu evanđelja pa nam kroz sredstva društvenog obavješćivanja nude lažna svjetlila za naše egzistencijalno svakodnevno življenje. Ima slijepih koji ne vide nikoga doli sebe, i opet samo sebe. Ne bismo smjeli živjeti u iluziji i misliti kako su slijepi samo oni drugi. Možda smo i mi s nečim ili nekim zaslijepljeni?
Fr. Ivo Martinić, "BOG GOVORI LJUDSKI“
Molitva za milost obraćenja
Bože, izvore milosrđa i sve dobrote,
prignut sam ponizno pred tobom, duhom i tijelom,
jer se moja duša želi uzdići k tebi
i jer želim da sav moj život, svi dani i svi trenutci,
sva djela i svi odnosi, sve misli i sve riječi,
budu odsjaj tvoje dobrote
koju si nam objavio u svome ljubljenome Sinu
Isusu Kristu, raspetome radi našega spasenja.
U njegovu na križ raspetome tijelu
prepoznajem rane nanesene oštricom mojih grijeha;
u njegovim raširenim rukama
gledam ljubav kojom grliš svakoga čovjeka;
u njegovu blagom pogledu
spoznajem da me ne ostavljaš u mojim grijesima
nego me zoveš u ljepotu svoga božanskoga života,
gdje je punina svake radosti.
Gospodine moj, rasvijetli tmine moga srca
da spoznam koliko su razorni moji grijesi,
koliko me udaljuju od tebe i od života u tebi,
koliko zasjenjuju ljepotu vječnosti u koju me zoveš
i koliko ranjavaju radost življenja s braćom i sestrama
koje izvodiš na moj životni put.
Gospodine, sve što imam tvoj je dar
i to da jesam tvoja je milost.
Probudi u mome srcu milost iskrenoga kajanja
i daj da u meni iz dana u dan raste želja za tobom
kako nikad ne bih zaboravio da sam potrebit obraćenja.
I milost obraćenja tvoj je dar,
povjeren da bih mogao ostati trajno zagledan
u Život prema kojemu nas vodiš
svjetlom svoga Duha i snagom nade utisnute u naša srca.
Zato ne dopusti da se uzoholim kad što dobra učinim.
Gospodine, daj mi ustrajati na putu obraćenja,
uvijek ponizno i sa zahvalnošću tebi,
u radosnoj otvorenosti svemu na što me zoveš,
prihvaćajući zagrljaj ljubavi tvoga raspetoga Sina,
koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
fra Ante Crnčević
