Žene plaču
Nigdje ne stoji, da je Isus
na križnom putu plakao.
Kraj puta – plakale su žene.
Od sažaljenja ovdje nema koristi.
Suze, fraze i isprike Isusu ne pomažu.
Isusa će ubiti, jer nije voljan
postupati kao drugi,
mrziti kao drugi,
otimati kao drugi,
ubijati kao drugi.
Misliti kao Isus, postupati kao Isus.
To svijetu donosi boljitak.
Koji ostanu na suzama,
neće spriječiti ni jedno razapinjanje.
I. čitanje (Ez 37, 12-14)
II. čitanje (Rim 8, 8-11)
Evanđelje po Ivanu (Iv 11, 3-7. 17. 20-27. 33b-45)
Vjera u uskrsnuće
Ulomak iz Evanđelja po Ivanu predstavlja nam Isusa kako suosjeća i proživljava patnju, bol zbog gubitka dragog bića. Suze Marije i Marte, sestara Lazara koji je bio umro i pokopan već četvrti dan, uvjetovale su i Isusovu žalost, suosjećanje do te mjere da je i on proplakao. Osim suosjećanja Isus očituje i snagu Duha Božjega koji preko njega Lazaru ponovno vraća ovozemaljski život. Lazar zapravo nije uskrsnuo, jer uskrsnuće je nova kvaliteta vječnog života koji se u mnogo čemu razlikuje od ovozemaljskog. Isus je Lazara ponovno vratio u prijašnji, tj. ovaj način života koji je podložan ponovnom umiranju. Ovaj događaj se dogodio prije Isusove muke i smrti na križu. Time je Isus dao do znanja kako on
ima vlast i nad smrću. On to izričito i veli: «Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.« Zato kolikogod nam jezivo izgledali oni posmrtni ostaci, naročito u masovnim grobnicama, kod nas i u svijetu, koje su neprijatelji čovještva ubacili, ipak time ubojice nisu zapečatili ničiju sudbinu. One kosti, oni ostaci će opet postati proslavljen i sastavni dio ljudskih osoba. Naša vjera u proslavu uskrsnuća ima svoju opravdanost ne samo zbog Isusova uskrsnuća, već i zbog zahtjeva razuma koji traži pravdu, jer bi konačno izjednačavanje onih mučenih i strijeljanih sa mučiteljima i ubojicama bio totalni apsurd življenja i postojanja.
Fr. Ivo Martinić, "BOG GOVORI LJUDSKI“
Blagovijest
Danas slavimo Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo, svetkovinu u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Sveti Luka izvještava nas o tom događaju u svojem evanđelju:
“Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: ‘Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!’ Na te riječi ona se prepade i počne razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.’- Kako će to biti – reče Marija anđelu – jer se ja ne sastajem s mužem? – Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Marija mu reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!’ Tada je anđeo ostavi” (Lk 1,26-38).
Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja jer se Sin Božji utjelovio da postane Spasitelj. Blagovijest se slavi devet mjeseci prije Kristova rođenja, u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. S Lukinim izvještajem nalazimo se na vrhuncu koji povezuje Stari i Novi zavjet. U njega se slijevaju sva proroštva, a iz njega proizlazi sav budući razvoj. Na tom vrhuncu se nalazi Krist, Bogočovjek, Spasitelj, Isus, koji kao Jahve u svetinji nad svetinjama prebiva u Marijinu krilu, a Ona je prava Majka pravoga Božjega Sina.
Utjelovljenje je povijesni čin, a uključuje duboku tajnu božansko-ljudske veze, bogočovještva, u osobi Isusa Krista. Današnja svetkovina je istovremeno Gospodnji i marijanski blagdan. Marija je toga dana začela, a Isus je začet. Odnosi se na oboje pa kad spominjemo Navještenje Gospodnje, mislimo na Krista, a kad govorimo o Blagovijesti, mislimo na Mariju. I dok je Lukin izvještaj pisan s gledišta Marije, o istom događaju evanđelist Matej piše s gledišta Josipa.
Oba evanđelista žele naglasiti da je Isus čovjek, ali i Bog koji postaje čovjek.
Zupajastrebarsko.hr
