Hodočasnici naše župe uz duhovno vodstvo p. Ivana Marije i glazbenu pratnju fr. Bonifacija uputili su se u šumovitu duhovnu pustolovinu put Bosne Srebrene i franjevačkih samostana koji su sačuvali "Krst časni i slobodu zlatnu" hrvatskoga naroda Bosne, kako je to opjevao Ivan Mažuranić u spjevu Smrt Smail-age Čengića. Obilje zanimljivosti i povijesnih informacija o krajevima kroz koje smo prolazili saznali smo od našeg župnika i vodiča Marka, dobivši zorni prikaz života hrvatskog katoličkog življa koji je bio sve samo ne lak i bezbrižan.
Uz ponekog putnika iz drugih zagrebačkih župa, naše zboraše, članove laičkog bratstva, molitvene zajednice i liturgijske čitače, pjesmom i molitvom krunice našoj Majci u prijepodnevnim satima subote, na sam dan Gospe Fatimske, prispjeli smo u "bosanski Lourdes", duhovno i tjelesno lječilište u Podmilačju, zagrljenog viševjekovnim zagovorom župnog patrona, Svetog Ive. Nakon obilaska izvora žive vode te uvodne riječi brata franjevca, sudjelovali smo u euharistijskom slavlju, spomenuli se naših dragih pokojnih i naših bolesnika, uputivši se potom prema Jajcu.
Nastavivši vožnju uz smaragdni Vrbas i blistavo zelenilo netaknutih šuma, stigli smo na ušće rijeke Plive u Vrbas, u stari hrvatski grad Jajce. Ovaj maleni biser smjestio se oko slapova rijeke Plive, a u kratkom obilasku vidjeli smo i podzemnu crkvu (kriptu), izdubljenu u živoj stijeni (katakombe) smještene unutar zidina jajačke tvrđave u kojima se nalazi i grob Hrvoja Vukčića Hrvatinića, kneza Donjih Kraja, Velikog vojvode bosanskog i herceg splitskog.
Grabeći milje lašvanskom dolinom, ne izlazeći iz svježine bujnog zelenila netaknute prirode, pred katoličkim školskim centrom "Petar Barbarić" i sjemeništem u Travniku dočekao nas je duhovnik sjemeništaraca vlč. Jakov Kajinić te informirao o povijesti sjemenišne crkve svetog Alojzija Gonzage gdje je u podzemnoj kripti pokopan sluga Božji, Petar Barbarić, simbol katoličke vrsnosti posvećenog života, koji je zračio samo dobrotom. Za kratkoga života (preminuo je dva dana od polaganja redovničkih zavjeta, u 23. godini) postala je poznata njegova čuvena rečenica: „Od svih putova što vode u nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti.”, a živio je stav prema kojem bi radije umro, nego uvrijedio Isusa, zbog čega mu se lokalni narod ne samo katoličke vjere, iz bosanskih sela i gradova, zagovornim molitvama utjecao, a mnogi od njih su otvoreno svjedočili kako je uslišio njihove molbe.
Nakon kratke šetnje Travnikom, put nas je odveo prema samostanu i župi Svetog Ivana u Kraljevoj Sutjeski, gdje se podno brda Teševa, ponad rječice Trstionice, smjestio predivan franjevački samostan koji je preko šest stoljeća duhovno i kulturno središte ovih krajeva. Brat franjevac upoznao nas je s povijesti ovoga samostana te crkve, čije zidove krase neka od najstarijih djela sakralne likovne umjetnosti, u kojoj smo u podne otpjevali "Kraljice Neba, raduj se" te potom razgledali bogatu etnografsku i sakralnu zbirku samostanskog muzeja.
Ostavljajući rodni kraj naše sestre Ljubice Jurić i braću franjevce umivene kišnom prašinom koja je nošena vjetrom osvježavala hodočasnike ugrijane podnevnim suncem, zaputili smo se ka Sarajevu, gdje smo odmorili prije sutrašnjega dana.
Jutro smo proveli u europskom Jeruzalemu, obišavši neizostavnu Baščaršiju te posjetili katedralu Srca Isusovog u samom srcu grada, stolnu crkvu Vrhbosanske nadbiskupije i ujedno župnu crkvu istoimene župe izgrađenu krajem 19. stoljeća na inicijativu nadbiskupa Josipa Stadlera.
Uslijedio je obilazak samostana Svete Katarine u Kreševu, posvećenog posljednjoj bosanskoj kraljici, obraćenici s patarenstva, velikoj dobročiniteljici i franjevačkoj trećeredici, Katarini Kosači Kotromanić. Neizostavan dio upoznavanja hrvatskoga naroda ovoga kraja je i obilazak samostanskog muzeja u kojem smo imali prilike vidjeti rijetke, vrijedne i zanimljive eksponate, koji daju prilično jasnu sliku života ljudi na ovim prostorima tijekom proteklih stoljeća, a najveći broj eksponata odnosi na tradicionalna zanimanja, vezana za eksploataciju ruda i njihovu preradu. U muzeju je postavljena i iznimno vrijedna zbirka minerala i kristala s kreševskog područja, arheološka zbirka iz pretpovijesnog i antičkog doba, kao i numizmatička zbirka. U samostanskoj riznici čuva se veći broj kaleža, monstranci, kadionica, kandila i svijećnjaka, pretežno rađenih u srebru i vrlo često s pozlatom. Najvredniji predmeti potječu iz vremena od 15. do 19. stoljeća, a dio muzeja posvećen je i fr. Grgi Martiću, hrvatskom i bosanskohercegovačkom franjevcu.
Bježeći pred prijetećim tamnim oblacima krenuli smo ka posljednjoj etapi našeg hodočašća, u Fojnički samostan Duha Svetoga, gdje smo sudjelovali u euharistijskom slavlju te uz vodstvo brata franjevca, upoznali aktualne probleme ovoga kraja, razgledavši bogati samostanski muzej te kupnjom prigodnih predmeta potpomogli očuvanje hrvatskoga imena i vjere.
Pod dojmom ljepote i bogatstva Bosne Srebrene s jedne strane te stisnutih srdaca svjesni višestoljetnih progona i zla koje je trpio i trpi hrvatski katolički svijet u ovim krajevima, ne možemo se ne zapitati se koliko zaista poznajemo svoj narod, njegove patnje i potrebe; sudimo li olako i površno na temelju nikakvog ili pogrešnog znanja o Hrvatima u Bosni te možemo li, krenuvši svatko od sebe, nešto promijeniti, popraviti, pomoći ...
Na Majčin dan vratili smo se u maglovitu Hrvatsku okupanu kišom, ostavljajući za sobom jeku stihova travničkog sjemeništarca, mučki ubijenog isusovca Petra Perice, koja je tako snažno hrabrila sve hrvatske sinove u Domovinskom ratu: "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar."
Ivana Đuras
Više fotografija >>> https://drive.google.com/drive/folders/1dLnl6jSFDg6J9c9DxD4bGL8ZjcmG0sY4
