BaÅ¡ kako je to davno otpjevao Vice Vukov, jedne su se noći lude zapalile u nama vatre i zanos nas je poveo uveÄer Tijelova prema najjužnijim toÄkama hrvatskog katoliÄkog bivanja, prema bokeljskim valama obgrljenima smaragdnim stijenama, kolijevci naÅ¡ih svetaca i blaženika.
Po dolasku u Crnu Goru, uz blagoslov ustava nebeskih, posjetili smo Cetinje, kulturnu prijestolnicu i negdanji glavni grad Crne Gore, te dok su se jedni uputili ka crkvi i manastiru RoÄ‘enja Bogorodice u kojem je izložena ruka Svetog Ivana Krstitelja, moći Petra I. Petrovića NjegoÅ¡a te Äestica Križa Gospodnjeg, drugi su mudro spojili ugodno s korisnim te su se od kiÅ¡e sklonili u NjegoÅ¡evu Biljardu, razgledavajući brojne artefakte stalnog postava tog narodnog muzeja Crne Gore.
Po dolasku u ugodan i lijep smještaj hotelskog kompleksa u Budvi, u mediteransko- monsunskoj atmosferi, zaspali smo poput pravih radnika nakon cjelodnevnog truda u vinogradu Gospodnjem. Za laku i blagoslovljenu noć pobrinula se sveta euharistija koju je predvodio naš župnik u crkvi Svetog Ivana Krstitelja u Starom gradu.
Subotnji dan isprepleten vremenskom prevrtljivošću, no u korist južnog sunca i toplog vjetra, bio je bogat obilascima Å¡koljkama hrvatske vjere koje su u svojim unutraÅ¡njostima skrivale pravo biserje sakralne arhitekture i povijesne kulturne baÅ¡tine. U malenom mjestu prelijepog naziva Dobrota razgledali smo veliÄanstvenu crkvu Svetog Eustahija sa Kljakovićevim ciklusom slika i najvećom zbirkom poznate dobrotske Äipke, koja se nakon pogreba dobrotskih katoliÄkih žena s raspela koje vodi sprovodnu povorku poklanjala župnoj crkvi, Å¡to je bio znak prave vjere, posvete obitelji za života i zahvala Crkvi na njegovu kraju.
Iz mjesta Perast brodićem smo doplovili do umjetnog otoÄića, svetiÅ¡ta Gospe od Å krpjela, koji je podignut u znak zahvalnosti Gospi za ozdravljenje jednog od dvojice braće koji su na tom mjestu pronaÅ¡li Gospinu sliku. PeraÅ¡tani su tijekom stoljeća nasipavanjem kamena i potapanjem starih jedrenjaka povećali povrÅ¡inu otoka na kojem je u 15. st. podignuta kapelica u koju je stavljena Gospina slika. Crkvu povjesniÄari umjetnosti nazivaju "Hrvatska Sikstina". Brojni zaruÄnici na ovom su otoÄiću sklopili sakrament ženidbe, a nevjeste uobiÄajeno ostavljaju vjenÄane bukete, kao zahvalu Gospi i zagovor za njihov brak, koji se nalaze iznad boÄnih vrata oltara te u sakristiji.
Po obilasku muzeja tog najljepÅ¡eg mediteranskog Marijanskog svetiÅ¡ta, bokeljska laÄ‘a nastavila nas je zibati bokokotorskim zaljevom do mjesta PrÄanj gdje smo razgledali BogorodiÄinu crkvu te do mjesta Muo u kojem se nalazi grob Blaženog Gracija Kotorskog, brata redovnika augustinca, koji je osobito Å¡tovao Euharistiju, duboko molio i živio u velikoj pokori, isposniÄki te se odlikovao poniznošću i blagoslovom mistiÄnog viÄ‘enja Djeteta Isusa. Onima koji imaju uÅ¡i da Äuju blaženik kao da dovikuje: “Približite se izvoru spasa, Euharistiji, pa ćete naći utjehe i lijeka svojim duÅ¡ama!â€
Pristajući uz obale Kotora, nakon razgledavanja grada, katedrale i muzeja Svetog Tripuna uputili smo se do crkve Svete Marije u kojoj poÄiva neraspadnuto tijelo ruže naÅ¡ega Reda, dominikanske blaženice i trećeredice Ozane Kotorske. Euharistijskim slavljem i litanijama Blažene Ozane zahvalili smo Gospodinu na svemu Å¡to nam daje.
Od zaljeva svetaca i blaženika oprostili smo se u rano nedjeljno jutro, krenuvši prema Herceg Novom te posjetili svetište Svetog Leopolda Bogdana Mandića i župnu crkvu njegova krštenja. Nakon nedjeljne svete mise razgledali smo predivnu župnu kuću i vrt na samoj stijeni ukrašenoj bijelim ljiljanima i ostalim cvjetnicama u tom komadiću Raja.
Nastavljajući prema Hrvatskoj, zaustavili smo se u Vepricu kako bismo na kraju naÅ¡eg puta i na poÄetku povratka kući zahvalili i naÅ¡oj Majci koja nas je sve vrijeme Äuvala i pratila. Vozeći se prema Zagrebu vratila se kiÅ¡a i pala je noć kroz koju smo mogli nazrijeti daleke i sjetne stihove posvećene ljubavi prema Hrvatskoj na dalekom jugu...
Bokeljska noć
Jedne će se noći lude
zapalit' u nama vatre
Äudit' će se moje vale
kako zanos nosi ljude
Srce jednom mora planut'
za sav život, za sve dane
mora nekad poslije tuge
vjetar nosit' naše ladje
(...)
Ali kada nakon slavlja
opet dođu noći duge
divne, plave moje vale
znat' će opet
tješit' svoje ljude
(Hrvoje Hegedušić glazba, Maja Perfiljeva tekst, Alfi Kabiljo, aranžman)
Ivana Äuras
View the embedded image gallery online at:
https://zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/8-vijesti/668-divne-plave-bokeljske-vale#sigFreeId4cf005fa1e
https://zupa-kraljice-svete-krunice.hr/index.php/8-vijesti/668-divne-plave-bokeljske-vale#sigFreeId4cf005fa1e
