JESENSKI AKVAREL VREMENA KROZ GODINU

S prvim danima kiša i nešto hladnijeg vremena, zapo�eli smo drugi, kraći dio kalendarske godine oproštajnom svetom misom zahvalnicom s našim prvim duhovnikom p. Domagojem Augustinom po�etkom rujna te ponijeli stijeg lai�kog bratstva na tradicionalno hodo�ašće vjernika grada Zagreba na Mariju Bistricu.

Dio �lanica bratstva, ujedno zborašica župnog zbora Blaženi Augustin Kažotić, ispratile su pjesmom u brak našu sopranisticu Franku te otpjevale svetu misu i kratak glazbeni program u slovenskoj dominikanskoj župi u Petrov�u.

Osnaženi pjesmom i svakodnevnom molitvom svete krunice i Časoslova, uz neizostavnu svetu misu, proveli smo druge izbore za službe u našemu bratstvu 23. rujna 2024. kada nam je predstavljen naš novi, drugi duhovnik, p. Damir Šokić. Izbore je pratio zajedno s našim župnikom p. Ivanom Marijom, kako bismo imali duhovnu zaštitu naše braće dominikanaca.

Nakon ljetne pauze, korisnici doma umirovljenika Maksimir s radošću su nas do�ekali u posljednju subotu rujna te smo nakon zajedni�ke svete mise u 9:30 u kapelici Doma, koju je predvodio p. Alojz Čubelić, nastavili druženje u predvorju Doma, uz kola�e, kavu, sokove i pokoju laku notu.

Istoga dana poslijepodne, �lanovi lai�kog bratstva sudjelovali su on line i neposredno na Katoli�kom bogoslovnom fakultetu na webinaru Reda propovjednika s temom Pronaći odgovor dominikanske obitelji na rat u Ukrajini, gdje su predava�i izmjenjivali iskustva duhovne i psihološke pratnje vojnika i civila te stradalnika tijekom Domovinskog rata, u poraću, razmatralo se o pitanjima oprosta, pokajanja i pomirenja te su se prikazale sli�nosti i razlike rata u Ukrajini i Hrvatskoj, s naglaskom u temi Crkva u Hrvatskoj i promicanje mira. P. Alojz Čubelić održao je pritom predavanje na temu Ratni dnevnik u Hrvatskoj, iznoseći osobna iskustva za vrijeme novicijata u ratnom Dubrovniku devedesetih.

Po�etak listopada obilježilo je bogato trodnevlje uo�i dana zaštitnice naše župe, Kraljice Svete Krunice, u kojem smo kao njegovu najavu, održali već tradicionalni koncert Ave Maria. Tijekom trodnevlja poslušali smo zanimljive i uvijek aktualne teme u nagovorima braće franjevaca nakon ve�ernjih svetih misa, a ticale su se braka i roditeljstva, dok smo prvoga dana poslušali crtice iz života Male Terezije od Djeteta Isusa.

Pred samu središnju sve�anost župnog blagdana Kraljice Svete krunice, naše je bratstvo izmolilo molitvu ve�ernje Časoslova te zajedno sa susjednim dominikanskim bratstvom Blaženog Augustina Kažotića s Peš�enice predmolilo radosna otajstva krunice, koju ćemo predmoliti svake ve�eri ovoga tjedna.

Zagrljeni Molbenicom, pod sigurnim plaštem naše Majke, Kraljice Svete Krunice, zahvalni, kako je naš župnik zaklju�io sve�anu misu, "prvenstveno trojednom Bogu" i duhovno okrijepljeni nastavljamo put nepredvidljivog mora naše svakidašnjice.

Ivana Marta

 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

 

RASPJEVANO BRATSTVO

Nekoliko �lanica našega bratstva uputile su se sa župnim zborom u kojem su dugogodišnje pjeva�ice u dominikansku župu slovenskog pitoresknog mjesta Petrov�e, župu posvećenu našoj Majci, Pohodu Blažene Djevice Marije. Nakon liturgijskog pjevanja na svetoj misi tijekom koje smo nazo�ili prekrasnom duhovnom sakramentu krštenja te obnovili krsne zavjete zajedno s roditeljima novokrštenice i nazo�nim narodom te posveti školskih torbi u�enika na po�etku školske godine, nastavili smo s kratkim glazbenim programom nakon svete mise.

Uz duhovnu pratnju našeg župnika i maestra fr. Bonifacija te dobroga domaćina p. Ivana Arzenšeka, bolskog sjemeništarca, spoznali smo kako jezi�ne barijere u duhovnim sferama i nema te lako pratili svetu misu na slovenskom jeziku.

Po završetku obveznog programa u Petrov�u, posjetili smo Žalec okrijepili se u pivskoj fontani te nastavili prema crkvi i samostanu franjevaca u Olimiju gdje smo uživali u miomirisima ljekovitog bilja i cvijeća koje ondašnji fratri preta�u u ljekovite �ajeve, tinkture i pomade, dok su neki osladili dan u �okoladarnici. Šetnjom uz Jelenov greben došli smo uz pratnju slobodnih jelena i srna do krasnog vidikovca na cijelu olimijsku dolinu te se osvježeni lokalnim specijalitetima polako uputili prema Hrvatskoj.

Uz slavna otajstva krunice i pjesme zahvale našoj Majci, zahvalni za još jedan duhovno radni dan, pred našom župnom crkvom do�ekao nas je smiraj prvoga dana jeseni.

Ivana Marta

 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

 

 

301. ZAVJETNO HODOČAŠĆE VJERNIKA GRADA ZAGREBA MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ

Članovi našega bratstva na ovogodišnje zavjetno hodo�ašće na Mariju Bistricu krenuli su pod geslom Budi s nama svaki �as u nedjeljno jutro autobusom zajedno s drugim vjernicima naše župe te automobilima. Vjernike u autobusu je duhovno pratio naš novi đakon, fr. Karlo.

Krećući se prema svetištu izmolile smo slavna otajstva Gospine krunice i Lauretanske litanije, zazivajući Maj�in blagoslov i zagovor na nas, naše obitelji i našu župnu zajednicu te sve one u potrebi. U svetištu smo susreli i župljane susjedne dominikanske župe koje je pratio fr. Mario Ilija, a dio vjernika se nakon suncem okupanog Križnog puta na bistri�koj Kalvariji spustio u crkvu na otvorenom sudjelujući u sve�anom euharistijskom slavlju. Euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Dražen Kutleša, nadbiskup zagreba�ki, prethodila je sve�ana procesija koja je krenula od kapele Ave Maria, a stijeg našeg lai�kog bratstva Sveti Dominik i župe Kraljice Svete Krunice bio je ove godine istaknut i na oltaru.

Nakon vrućeg dana kasnog ljeta, uz molitvu radosnog otajstva Gospine krunice i pjesmom Suncu prosi vsaka roža koja se stapala s bistri�kim bregima, vratile smo se u Zagreb umorne od sunca, ali prepune darova Duha.

Ivana Marta

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

 

S Bogom, ali ne i zbogom!

Prve srijede u rujnu naše se lai�ko bratstvo, uz liturgijske �ita�e koje je kao duhovnik vodio te pridružene župljane, oprostilo od dosadašnjeg i prvog duhovnika, p. Domagoja Augustina i zahvalilo mu na dosadašnjem odgoju uloženom u našu formaciju, od prvih koraka kao aspiranata i kandidata, preko novicijata te položenih zavjeta.

Imajući na umu da Hrvatska dominikanska provincija, kao i Hrvatska domovina, nije samo Zagreb, već i naši samostani i kuće u Bolu, Petrov�u, Zenici ili Hamburgu, dubrova�ki samostan u kojem je nove zadatke dobio p. Domagoj Augustin možemo smatrati "drugim kvartom" Provincije i još jednim predivnim dijelom dominikanskog kolaža na hrvatskim prostorima.

Premještaji u redovni�kim, ali i drugim svećeni�kim službama, su poput majke koja odgaja, pazi i tješi dijete dok ono ne odraste i ode, pa u krilo uzima drugo dijete na brigu. P. Domagoj Augustin bio je duhovni roditelj našega bratstva koji je svoju ulogu odgoja naših zavjetovanih trećeredaca dovršio te svoju vjeru odlazi prenijeti drugoj duhovnoj djeci.

Uz prigodan domjenak oprostili smo se i zaželjeli mu da i nadalje raste u redovni�koj duhovnosti i vjernosti Bogu, Redu i hrvatskom narodu, ali i da bude svjestan kako je samo �ovjek, potreban naše svekolike potpore, prvenstveno molitvene.

Neka ga na tom putu i nadalje prate zagovori naših svetaca i blaženika, a mi nastavljamo moliti za sve naše redovnike i redovnice, našu domovinu i naš narod!

Ivana Marta

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

 __________________________________________________________________________

Ciklus Ljetna hodo�ašća: Spomendan svete Jelene Križarice u Škripu

Spomendan svete Jelene Križarice, sve�ano je obilježen i ove godine u Škripu, najstarijem mjestu na otoku Bra�u, koji se s pravom ponosi svojom prekrasnom crkvom, posvećenoj toj katoli�koj svetici. 18. kolovoza 2024. sve�anom svetom misom, te procesijom kroz mjesto do kapelice u blizini crkve, mnogobrojni vjernici došli su osjetiti duh prvih kršćanskih vremena. Sveta Jelena Križarice, majka cara Konstantina Velikoga, koja je svojim pobožnim, jednostavnim i teškim životom svjedo�ila snagu progonjene prve Crkve, svojim �vrstim pouzdanjem u Boga bila je nadahnuće ne samo svome sinu koji je odredio da progoni kršćana moraju prestati, nego i mnogim drugim kršćanima koji su u novim okolnostima slobode i dalje nastavili vjerni�ki život kakav ga je u svojoj bogobojaznosti vodila sveta Jelena. Sveta Jelena bila je majka cara Konstantina Velikoga, kojega povijest pamti kao onoga koji je zaustavio brutalne progone kršćana, a koji su trajali od samih po�etaka Crkve pa sve do 313. god. Iako sam car nikada i nije postao kršćanin u punom smislu rije�i, nego se krstio tek na samrti, odgoj koji mu je nastojala pružiti majka, kao i njezina poniznost i spremnost na podnošenje nepravde, itekako su utjecale na carevu odluku o davanju slobode kršćanima i izjedna�avanju kršćanstva s ostalim religijama Rimskoga carstva. Sveta Jelena je rođena oko 250. god. u gradu Drepanonu (koji će po njoj nositi i naziv Helenopolis), u tadašnjoj pokrajini Bitiniji u Maloj Aziji. Iako će kasnije postati carica, rođena je u vrlo siromašnoj obitelji, gdje je morala raditi teške poslove, pa je tako zapisano i da je bila služavka koja je radila u staji. Na tom ju je poslu upoznao njezin budući muž, ugledni vojskovođa Konstancije Klor. Kao obraćenica na još uvijek progonjeno kršćanstvo, živjela je skromno, pobožno i samozatajno. Tako je bilo sve dok Konstancije nije umro, odnosno dok na njegovo mjesto nije došao Konstantin, njegov i Jelenin sin. Konstantin je tako 306. god. pozvao majku na dvor i obasuo je svim �astima, dao joj pristup carskoj riznici, izdao kovani novac s njezinim likom, dao joj naslov Augusta, te omogućio da bude carica u punom smislu rije�i.

Unato� takvim po�astima, sveta je Jelena i dalje ostala skromna i ponizna, jasno uviđajući da je �ovjekovo bogatstvo u duhovnim, a ne materijalnim dobrima. Svoj novi na�in života iskoristila je tako što je na lakši na�in pomagala siromasima, darujući im novac i odjeću, a jednako se tako zauzimala i za mnoge druge nepravedno progonjene, osuđene, bolesne i u razli�itim potrebama. Predaja kaže kako je takve odba�ene i prezrene ljude �esto znala dovoditi na dvor, te ih ondje sama dvoriti. Njezin je život i kršćansko opredjeljenje potaknulo i cara Konstantina da kršćanima daruje slobodu, pa je u takvim okolnostima carica majka mogla graditi crkve i kapele, a Crkva je prešla iz katakombi u dostojne prostore u kojima se moglo otvoreno slaviti Boga.Svoju pobožnost i vjeru htjela je još više u�vrstiti, pa je 326. god. krenula na hodo�ašće u Svetu zemlju. Prema predaji, ali bez izravnije povijesne potvrde, naložila je da se prekopa Kalvarija i ondje je pronašla Kristov križ. Poradi toga se i naziva Križarica. U Konstantinovo vrijeme ondje je niknula bazilika Svetog Groba, a predaja kaže kako ju je upravo sveta Jelena dala podignuti. Iako se ne zna sigurno kada je i gdje umrla, predaja navodi kao dan smrti 18. kolovoza 330. god., a mjesto smrti Konstantinopol (Carigrad) ili Nikomediju. Tijelo joj je preneseno u Rim i ondje sahranjeno u sarkofagu, a danas se ti njezini zemni ostaci �uvaju u jednom od vatikanskih muzeja. Ubrzo nakon smrti po�eli su je štovati kao sveticu i veliku ženu, a slavi se kao zaštitnica obraćenika, arheologa, problemati�nih brakova, rastavljenih supružnika.

Sveta Jelena Križarica, kao i mnoge žene toga razdoblja u povijesti kršćanstva, mogu nam posvijestiti koliki je njihov doprinos u postanku i opstanku Crkve do današnjih dana!

Izvori: https://www.vjeraidjela.com/sveta-jelena-krizarica/; foto: vlastita arhiva

Rozalija – Estera

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

 

POZDRAV S UREDNIKOM NAÅ E WEB STRANICE

 

__________________________________________________________________________

Proslava spomendana Svetog Dominika 2024. godine

U crkvi Kraljice Svete Krunice na Koloniji, 8. kolovoza služena je sve�ana sveta misa, u �ast osniva�a Reda propovjednika, našeg svetog Dominika! Na spomendan svetog Dominika po tradiciji, na taj dan dolaze franjevci sudjelovati s braćom dominikancima, i tako dostojno uzveli�iti taj dan. Crkva je bila puna, iako je vrhunac godišnjih odmora. Pjeva�ki zbor je pripremio prigodni repertoar. Članovi Lai�kog bratstva svetog Dominika sa sve�anim dominikanskim križevima došli su u lijepom broju. Za oltarom župnik Ivan Marija, đakon Ratko, u procesiji fr. Gavrić, fr. Pe�ek i drugi dominikanci, te uvijek rado viđeni braća franjevci i franjeva�ki bogoslovi. Nakon mise skupili smo se u samostanskoj blagovaonici na domjenku koji je organizirao župnik, uz slatki doprinos �lanova Bratstva svetog Dominika!

Podsjetimo se ukratko biografskih podataka svetog Dominika

Rođen je u Španjolskoj 1170. godine u plemićkoj obitelji. Prema legendi, majka mu je išla na hodo�ašće u poznati samostan u Silosu. Legenda pripovijeda da je za hodo�ašća usnula san da joj iz utrobe iska�e crno bijeli pas s bakljom u ustima. Djetetu je dala ime Dominik, kao aluzija na domini canis, Gospodnji pas na latinskom, ali vjerojatnije po zaštitniku samostana Silos, svetom Dominiku opatu. Dominik se obrazovao u Valenciji. Kada je glad zahvatila cijelu Španjolsku, Prodao je sav svoj imetak, uklju�ujući i knjige potrebne za studij, kako bi nahranio siromašne. Kasnije se pridružio regularnim kanonicima u Osmi i �ak postao i njihovim poglavarem. S mjesnim biskupom zaputio se u poslanstvo u Dansku, da bi odatle otišli u Rim, u koji su prispjeli 1204. godine. Papa ih je poslao u Languedoc, na jugu Francuske, koji je tada bio uporište katara, kako bi ih obratili na pravu vjeru. Svojom disciplinom i asketskim na�inom života zaradili su poštovanje albigenza, odnosno katara. Dominik je u svojim raspravama bio toliko rje�it da mu se heretici nisu mogli suprotstaviti te ih se obratio velik broj. Ondje je 1206. osnovao i prvi dominikanski samostan. U �esto nasilnom ratu koje su francuski velikaši 1208. poveli protiv heretika, Dominik se uvijek zauzimao za milost. Prema nekim legendama, negdje u to vrijeme Dominik je oblikovao i molitvu krunice. Tri je puta odbio ponudu za biskupsku stolicu. 1215. Dominik, s još šestoricom drugova, dobiva dopuštenje osnovati vlastiti red, Red propovjednika ili dominikance. U središtu njihove karizme bilo je, kako im i ime, kaže propovijedanje kršćanskog nauka. Red je formalno osnovao papa Honorije III. 1216. godine. Uskoro se red proširio cijelom Europom. Dominik se zaputio u Rim gdje ga je papa imenovao svojim osobnim propovjednikom i teologom. I s tog je mjesta nastavio neprestano putovati, osnivajući nove kuće svoga reda. U srpnju 1221. razbolio se od groznice te je zatražio da ga polegnu na pod. Tako je nakon nekoliko tjedana bolesti i preminuo 6. kolovoza iste godine, u dobi od pedeset i jedne godine. Kanonizirao ga je papa Grgur IX. 1234. godine.

U nastavku, nakon ovih biografskih �injenica o svetom Dominiku donosimo razmišljanje jednog francuskog dominikanca. Fr. Jacques-Benoît Rauscher podijelio je razmišljanja o tome kako održati vjeru i nadu, nadahnutu životom i po uzoru na svetog Dominika! U 13. stoljeću sv. Dominik suo�io se s ozbiljnom krizom u Crkvi svoga vremena. Njegov stav nas može potaknuti da idemo trima putovima, kako bismo i mi ostali na nogama kada se �ini da se u Crkvi sve ruši. Fr. Jacques-Benoît donosi tri savjeta koji nam mogu biti putokaz i utjeha kada mislimo da je sve beznadno, a ovako ih je formulirao:

1. Usudi se plakati! Prvi dominikanci govore da su noću u kapelici �uli sv. Dominika kako pla�e. Suze su pratile njegovu molitvu. Plakao je za grijehe svijeta, za patnje Crkve, razdirane podjelama i slabim odgovorom na Gospodinove pozive. To je odli�an primjer za razmišljanje. Kada se �ini da se u Crkvi sve raspada, Dominik nas poziva da odvojimo vrijeme za razmatranje naše tuge. Ta tuga zna�i da nismo ravnodušni, da nas drame koje razdiru Crkvu pogađaju jer duboko u sebi volimo Crkvu.

2. Upoznaj svoje korijene! Svjedoci života svetog Dominika nam govore kako je on bio �ovjek �vrsto ukorijenjen u svojoj vjeri. Dobio je �vrstu formaciju u Španjolskoj gdje je rođen. Ta je formacija bila intelektualna, ali ne samo to. Bitan njezin dio bili su i susreti s vjernicima koji su u sv. Dominiku ostavili traga. Kad pogledamo svoje korijene, shvaćamo da želimo da poruka Evanđelja i dalje odjekuje svijetom, jer je neusporedivo bogata. Kada se �ini da se u Crkvi sve ruši, dobro je vratiti se, poput svetog Dominika, svojim korijenima: nekom nama važnom biblijskom tekstu, događaju koji je oblikovao naš vjerni�ki hod, osobi �ija nas je vjera nosila naprijed. Ovo je drugi savjet koji nam Dominikov život daje: sjetimo se svojih korijena kako bismo shvatili koliko nas je naša vjera u�inila boljim ljudima. Pogledati svoje korijene zna�i shvatiti da želimo da evanđeoska poruka i dalje odjekuje u svijetu, jer je neusporedivo bogata.

3. Pobijedi zlo dobrim! Sveti Dominik se suo�io sa svećenicima i biskupima koji nisu bili dorasli svom poslanju, ne samo zato što su živjeli prebogato. Njihov stil života šokirao je mnoge kršćane koji su napuštali Crkvu. Dominik je tada predložio novi oblik vjerskog života usredoto�en na siromaštvo i prosja�enje koji bi bio više nadahnut Evanđeljem. Kada se �ini da se u Crkvi sve ruši, sveti Dominik nas podsjeća da moramo imenovati što nije u redu. Nikada ne smijemo dopustiti da nas zlo slomi. Moramo pronaći nove na�ine izlaska iz krize, nadahnuti Evanđeljem i predajom Crkve. Svi to možemo �initi na vlastitoj razini, kako ne bismo bili zapanjeni zlom, nego da se posvetimo nadvladavanju zla kreativnošću Duha Svetoga. Skandali nas lako potresu, pogotvo ako se događaju jedan za drugim. Poput svetog Dominika, trebamo ponovno otkriti radost vjere i naviještanja Evanđelja. Tek tada možemo ponovno izgraditi ono što treba obnoviti u Crkvi i posvetiti se tome da njezino poslanje više ne bude iskrivljeno.

Izvori:
https://hkm.hr/svetac-dana/sveti-dominik-2/
https://aleteia.org/2023/06/01/3-tips-from-st-dominic-for-when-the-church-disappoints-us

Rozalija – Estera

8. kolovoza 2024.

 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

LJETNI KOLAŽ DOMINIKANSKIH LAIKA

 

Već sredinom lipnja osjetilo se sjetno, vruće vrijeme koje je donijelo manje župljana na svetim misama, manje gužve u gradu i pustoš kroz najtoplije dijelove dana, no naša zavjetovana braća i sestre, kako je tko stizao od godišnjih odmora i putovanja, nastavili su s vjernim sudjelovanjem u župnim aktivnostima pomažući pri �išćenju crkve, u liturgijskom �itanju i pjevanju te redovitoj zajedni�koj molitvi ve�ernje Časoslova.

Nismo zaboravili niti korisnike Doma za starije Maksimir te slavna otajstva Krunice na Prvi petak koju molimo na radio Mariji. Tijekom srpnja polako smo molitvom i u mislima ispraćali našeg duhovnika p. Domagoja Augustina na svetim misama, te se pripremali u sudjelovanju trodnevlja uo�i svetkovine Svetog Dominika predmoleći krunicu Blaženoj Djevici Mariji.

Naši �lanovi vrijedno su i redovito slali svoje dojmove s duhovnih događaja tijekom ljeta, doprinoseći tako obogaćivanju naše web stranice, krećući se polako ususret jeseni, u tom savršenom krugu života kakvog ga je osmislio dragi Bog.

Ivana Marta

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

BLAGDAN BL. AUGUSTINA KAŽOTIĆA, 3.KOLOVOZA 2024. GODINE

Na blagdan bl. Augustina Kažotića ove godine sve�ano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini.

Biskupova propovijed se nadovezala na evanđelje o Dobrom pastiru koji život svoj polaže za ovce svoje. Ovom Isusovom misli naj�ešće se pomisli na mu�enika koji polaže život za ovce svoje. To polaganje života za ovce svoje može biti i u obliku primjera za nasljeđivanje koje svako stado može naslijediti. Svaki narod se treba prisjećati svojih duhovnih velikana. Naši velikani kao duhovni maratonci su pobjednici vlastitog maratona. Nije lako slijediti maraton bl. A. Kažotića koji je pokazao da je moguće živjeti svetost. Primjeri naših velikana su kao znakovi pored puta koji pokazuju da je netko tih putem već prošao i da je prolazak moguć, a onda i da je svetost moguća. Znakovi pored puta pokazuju što je stranputica a što pravi put prema vrhu.

Svaki od blaženika je za svaki trenutak ljudske prošlosti po ne�emu suvremen našim danima u svom djelovanju. Bl. A. Kažotić je suvremen našim danim u svom djelovanju:

- vrlo blizak narodu Božjem osobito najsiromašnijima,

- vrlo osjetljiv za društvenu pravdu i

- vrlo osjetljiv za duhovnu slobodu crkvenih pastira.

Jedan od pokazatelja koliko je svaki �ovjek velik je onoliko koliko je ponizan. Nema kršćanskih blaženika bez življenja kreposti i poniznosti i samo tako se tr�i vlastiti maraton posvećenja. Pozvani smo da prepoznajemo svece iz vlastitog naroda kako bismo mogli rasti u vlastitoj svetosti. To je nasljeđivanje koje trebamo naslijediti sa po�etka biskupove propovjedi.

Nakon sv. Mise svi smo bili pozvani na osvježenje uz kola�e i piće ispred župne crkve koje su pripremili župljani. I hvala im na tome. Bil je lijepo druženje sa župljanima i hodo�asnicima iz drugih župa.

Dubravka Katarina

 

• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

Kratki osvrt na drugu ve�er trodnevlja na Pešćenici

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

TRODNEVLJE NA POČETKU DEVETNICE, KAŽOTIĆEVO 2024.

Ove godine je kao priprava za proslavu blagdana bl. Augustina Kažotića u sklopu molitve devetnice održana trodnevna duhovna obnova od 25. do 27. srpnja 2024. godine koju je vodio fr. Petar Galić, OP, starješina samostana sv. Dominik i upravitelj Nacionalnog svetišta bl. Augustina Kažotića u Trogiru.

Prvi dan je bila tema kako ispravno moliti i što nas udaljuje od ispravne molitve. Molitva ukazuje kakav je naš odnos s Bogom. Ako ne zra�imo radost i ne osjećamo unutarnji mir nakon molitve, moramo nešto mijenjati. Spominje se prispodoba o bogatom mladiću. Bogati mladić se pridržavao Božjih zapovjedi ali nije bio spreman odreći se svoga materijalnog bogatstva. Vezanjem za svoje materijalno bogatstvo nije bio spreman dati svoju nutrinu i tako se zatvorio za Božju milost. Kada Bogu dajemo svoju nutrinu nastaje radost i nada.

Drugi dan, fr. Petar govorio je o molitvi koja je povezana sa dobrom zemljom koja daje ploda. Na ovu temu se nadovezuje prispodoba o sija�u koji sije sjeme na �etiri vrste tla. Od �etiri vrste tla samo jedno daje ploda a to su oni koji �uju i prime Rije�. Dobro tlo priprema Krist i sije ono dobro u nas.

Treći dan se govorilo o Rije�i – od Boga je sve dobro. Potrebno je nau�iti ispravno primati Rije�i. U komunikaciji s ljudima pozvani smo da koristimo rije�i koje su za izgradnju i koje lije�e, osobe nisu stvari. Naš Bog je došao među nas da s nama komunicira. Božji govor ima obzira prema �ovjeku. Tako i mi trebamo uvažiti osobu koju nam je Bog stavio na put i dovesti ju Kristu.

Svaki dan nakon sv. Mise ispred kipa bl. Augustina Kažotića molila se devetnica, a ovog puta i litanije Blaženiku. A nakon molitve devetnice, prvi dan je održano klanjanje pred Presvetim a druga dva dana se molilo za ozdravljenje i oslobođenje duše i tijela.

Sve opisane kreposti imao je bl. Augustin Kažotić. Dominikanci su u Trogir stigli 1265. godine, a blaženik je rođen 1260. godine. Bl. Augustina su kao još petogodišnjeg dje�a�ića privukli dominikanci svojom pristupa�nošću, skromnošću i svojim žarom propovijedanja. Stoga se molimo se bl. Augustinu Kažotiću za ispravnu molitvu koja daje ploda i vodi nas do Rije�i.

Dubravka Katarina

• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

 

Spomendan Svetih Joakima i Ane i Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba

Kako svake godine obavezno obilježavamo spomendan Svetih Joakima i Ane, ovaj puta to je bilo u zagreba�koj crkvi na Rudešu. Crkva koja je svojom veli�inom višestruko manja od naše na Koloniji, bila je prepuna toga dana za ve�ernju sv. misu, a u procesiji poslije bilo je više stotina vjernika, koji su za kipom svetih Joakima i Ana, prolazili uskim ulicama toga kvarta, pjevajući širom otvorenih srca i s vidljivom velikom vjerom.

Misno slavlje uz mnogobrojne svećenike, predvodio je provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, Milan Ivan�ević SDB. U svojoj propovijedi sjajno je povezao Anu i Joakima, Marijine roditelje, s tekstom Poruke Svetoga Oca Franje za 4. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba koji se slavi �etvrte nedjelje u srpnju.

„Bog ne napušta svoje djece, nikada. Ni u poodmaklim godinama i kad tjelesne sile slabe, kad kosa posijedi i društvena se uloga smanjuje, kad život postaje manje produktivan i prijeti da se �ini beskorisnim. On ne gleda na vanjštinu (usp. 1 Sam 16, 7) i ne oklijeva odabrati one koji se mnogima �ine bezna�ajnima. On ne baca nijedan kamen; naprotiv, „stariji“ je kamen siguran temelj na koje se „novi“ može staviti kako bi zajedno tvorili duhovnu kuću (usp. 1 Pt 2, 5).� U ovom prvom odjeljku toga teksta Pape Franje re�ena je velika istina, koju bi trebali uvijek imati na umu.

Sveto pismo nigdje ne spominje roditelje Blažene Djevice Marije, ali Crkvena predaja ih pozna poimence, i to kao svetog Joakima i svetu Anu, a svjedo�anstva o njima prije svega crpimo iz apokrifnog spisa iz 2. st. poznatog kao Jakovljevo protoevanđelje. Iako sa sigurnošću ne možemo reći tko su uistinu bili roditelji Blažene Djevice Marije i kakav im je bio životni put, ali bez imalo sumnje možemo zaklju�iti da je rije� o odabranim osobama koje je Bog nagradio tolikom milošću da budu roditelji Majci Božjoj i djed i baka Spasitelju svijeta. Gledajući Marijinu kasniju životnu mudrost i bezuvjetno predanje Božjoj volji, ne možemo nego zaklju�iti kako za to barem jednim dijelom možemo zahvaliti i predanosti tih dvoje svetih ljudi.

Izvori:
https://ika.hkm.hr/novosti/papina-poruka-za-4-svjetski-dan-djedova-i-baka-i-starijih-osoba/
https://ika.hkm.hr/novosti/spomendan-sv-joakima-i-ane-proslavljen-u-crkvi-sv-ane-u-vatikanu/
https://www.vjeraidjela.com/sveti-joakim-i-sveta-ana/

Rozalija-Estera
26. srpnja 2024.

• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

S Gospom na odmor

Svakog ljeta Župa Vodnjan postaje mojoj zamjenskom župom. Prošle nedjelje zapo�ela je devetnica Gospi Karmelskoj. Župnik je tom prilikom pripremio listiće papira i kutiju za sve one župljane i goste koji žele napisati svoje molitvene nakane. Kutija je bila izložena s Presvetim oltarskim sakramentom, u petak u crkvi Gospe Karmelske. Vrlo lijepa crkva sagrađena 1630. godine. Tog je dana Presveto bilo izloženo dvanaest sati. Župljani se sa izmjenjivali svakog sata i predvodili molitve. Nimalo lak zadatak na temperaturi od 35 °c, no na njima se nije primjećivao umor ili nemir. Posebno je lijep osjećaj biti dio župne zajednice koja aktivno živi svoju vjeru.

Željka Veronika

• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

 

UPOZNAVANJE PULSKE KATEDRALE I TRAGOVI KRŠĆANSTVA U ISTRI

Posjetiti Pulu, a ne vidjeti pulsku Arenu je kao da u Puli i nismo bili, no isto može vrijediti i za Pulsku katedralu. Katedrala Uznesenja Marijina u Puli jedinstven je živi spomenik sakralne graditeljske baštine Europe u kojoj se vjera u Isusa Krista slavi već duže od tisuću i pet stotina godina. Iako u samoj katedrali nema puno pozlate i raskoši, ta sakralna građevina odiše posebnom mirnoćom, koja je idealna za kontemplaciju i smirenu molitvu. Specifi�nosti koje se odmah zamjećuju pri ulasku je položaj orgulja, koje su smještene iza oltara i istaknuti kip sv. Tome apostola.

Katedrala Uznesenja Marijina u Puli stolna je crkva ranokršćanske Pulske biskupije zasnovane sredinom III. stoljeća pod jurisdikcijom anti�ko-rimske Coloniae Iuliae Polae. Biskupija je ozakonjena tek po�etkom VI. stoljeća te svjedo�i da su u ranokršćanskoj Puli životne okolnosti prethodile službenoj regulativi.

Katedrala je i danas sjedište Pulske biskupije koja je od 1828. godine u sklopu sjedinjene Pore�ke i Pulske biskupije. Smještena je uz sjeverozapadno priobalje povijesne jezgre anti�ko-rimskoga grada Pole, na južnoj strani pulskoga zaljeva, uz podnožje današnjeg Kaštela. Najnovija istraživanja potvrđuju izgradnju Katedrale na lokaciji anti�koga hrama. Katedrala je jedina sa�uvana građevina starokršćanskoga biskupskoga kompleksa Pule koji su �inile dvojne bazilike, sjeverna trobrodna Bazilika Sv. Marije, južna jednobrodna Bazilika Sv. Tome Apostola, krstionica križnog tlocrta na zapadu i biskupski dvor uz zaleđe krstionice, neposredno uz priobalne obrambene bedeme anti�koga grada. Pulska Katedrala izvorne je veli�ine 23 x 51 m ili 1173 m². Jedinstven je živi primjer starokršćanske bazilike tipi�ne rimske organizacije prostora, pravokutnog tlocrta bez apside, sa polukružnim upisanim platoom prezbiterija koji nosi subseliju - klupu za kler, s ophodnim prolazom - deambulatorijem, trijumfalnim lukom i podjelom u tri lađe koje se protežu od ulaza do ravnoga za�elja crkve.

Kršćanstvo u Istri pojavilo se tijekom II. stoljeća, a oko sredine III. stoljeća djeluje hijerarhijski. Ime prvog pulskog biskupa je zagubljeno, a o kršćanstvu na tlu Pule svjedo�i kršćanski laik, pulski mu�enik sveti German, koji prefektu Pule prigovara zbog proganjanja kršćana te je u areni osuđen na smrt mu�enjem i pogubljen 284. godine. Prvi poznati pulski biskup bio je Antonius (510-545). Rana građevinska intervencija kršćana na gradskome Kapitoliju po�inje uspostavom institucije prvog biskupa iz sredine III. stoljeća kada Pula broji oko 3000 kršćana. Transformacija anti�koga hrama Jupitera Zaštitnika u kompleks zgrada starokršćanskoga biskupskog središta Pule realizirana je u više građevinskih faza. Njen današnji oblik i unutrašnjost uklopili su se u sadašnjost, a tragovi prošlost pokazuju te faze promjene. Nekoliko minuta hoda od pulske Arene do Katedrale, kratak je i isplativ put do vlastite sabranosti i smirenosti u molitvi.

Izvori: Obad-VuÄ�ina, M. Katedrala Uznesenja Marijina u Puli, Pula 2007, AntiÄ�ka jezgra starokršćanskoga biskupskoga srediÅ¡ta Pule, Pula 2021. https://www.biskupija-porecko pulska.hr/pulska-katedrala/

Rozalija - Estera

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

NON NISI TE, DOMINE!

 

Vruću lipanjsku nedjelju pod najljepšim crkvenim krovom naše domovine, pod geslom velikog dominikanca Svetog Tome Akvinskog, obogatio je naš fr. Mislav Pe�ek svojim mladomisni�kim blagoslovom. Sve�anu liturgiju obilježila je dominikanska bjelina naše braće i sestara redovnika, predivne crvene misnice koje su podsjećale na Dominikovu baklju Rije�i koja je osvijetlila svijet te svijetloplava misnica našeg fr. Mislava, nježna poput Neba za koje će svojim poslanjem pripremati brojne pozemljare. Uz perfektnu glazbenu pratnju vrhunskog crkvenog zbora Cantores Sancti Marci otplovili smo uz Odakove "Svrši stopi moje" u mistiku naše vjere, osjećajući duboku pripadnost vjeri i domovini pod zvonima Svetog Marka.

 

Ugodno druženje nastavili smo s braćom dominikancima, sestrama dominikankama, lai�kim bratstvima franjeva�kog reda i našim susjednim bratstvom te brojnim radosnim prijateljima mladomisnika i obitelji.

 

Našem fr. Mislavu od srca �estitamo te se ponosimo i radujemo njegovom nastavku studija u Vje�nom gradu.

Ivana Marta

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

HODOČAŠĆE U BOKU KOTORSKU OD 30. SVIBNJA DO 2.LIPNJA 2024.

U kasno, pomalo kišovito ve�e 30.svibnja ove godine, hodo�asnici iz dominikanskih župa bl. Augustina Kažotića i Kraljice Svete Krunice uputili su se na hodo�ašće Boki kotorskoj, mjestima koja su iznimno zna�ajna za Hrvate katolike, kako one koji oduvijek žive na tim prostorima, tako i za sve Hrvate u Domovini i širom svijeta. Mnogi su hodo�asnici već otprije bili u Boki, a mnogi i nisu. Tko god je, ili nije bio, svejednako će se složiti s piscem Pavlom Butorcem, koji je davne 1928. napisao:“ Ima na zemlji krajeva gdje se Bog u prirodi javlja vanrednom nježnošću. Rijetki su. Zato i dragocjeni. U te rijetkosti, gdje priroda na pregršt sasu svoje poizbor biserje, ubraja se odvajkada Boka kotorska. Ta svjetska ljepota, malo pažena, a mnogo hvaljena, gdje ne znaš što je romanti�nije, da li cjelina ili pojedini dijelovi, ima �udnih osebujnosti..“

No, krenimo redom. Nakon duge i naporne noćne vožnje stigosmo u Republiku Crnu Goru, u grad Budvu. Ako potražite na internetu podatke o tom gradu, saznat ćete samo koji se hoteli tamo nalaze, s koliko zvjezdica, gdje se najbolje jede i sl. I doista, grad je zapravo jedan ogromni hotel, ili hotel do hotela, mnogi u izgradnji, tik jedan do drugoga, s gomilom građevinskog materijala da se lako dogodi da �ovjek padne pokušavajući doći do obale. Cijelim putem pratila nas je kiša, zapravo pljusak; rijeke vode su natopile svu obuću, a ni odjeća nije prošla bolje. Prošli su dobro samo prodava�i kišnih kabanica i kišobrana! Ni voda, ni huka mutnih valova, ni vjetar, nisu nas zaustavili do prvog posjeta katoli�koj crkvi sv. Ivana Krstitelja u kojoj smo slavili svetu misu, a koju je predslavio župnik Ivan Marija Tomić, uz koncelebraciju mjesnog župnika don Filipa Janjića. Crkva je građena već u srednjem vijeku da bi mnoge arhitektonske preinake doživljavala kroz stoljeća pa sve do danas. Nalazi se u starom dijelu grada. Do 1828. kad je ukinuta Budvanska biskupija bila je katedrala. Ono što ju �ini posebnom jest znamenita ikona Madone in punta tj. Budvanske Gospe, svetinja Budve, zaštitnica grada, ali i ponaosob ono malo katolika koji dolaze na bogoslužja. Novi oltarni zid od muranskog stakla izradio je hrvatski slikar Ivo Dul�ić.

Nije da zaboravih reći kako smo, prije posjeta crkvi sv. Ivana Krstitelja najprije posjetili Cetinje, grad za kojeg kažu da je „mala balkanska Švicarska“. Do Cetinja smo u punom smislu rije�i došli u oblaku kiše i guste magle , vozeći se doslovce nebu pod oblake. U gradu se nalaze kulturne ustanove, muzeji posvećeni povijesnim osobama poput Petra Petrovića Njegoša, kralja Nikole… Okrijepljeni toplom �okoladom sa šlagom, u kafiću u kojem trešti Prljavo kazalište, ispraćeni ljubaznim konobarima uz obvezatan „srećan put“, uz pljusak, dođosmo i do cetinjskog manastira posvećenom rođenju Bogorodice. Jedan je od najzna�ajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve u kojem se �uvaju relikvije poput ruke sv. Ivana Krstitelja, dijelova križa Kristova i ikona Majke Božje Filerimske, kruna sv. kralja Stefana De�anskog, kruna kralja Nikole I., štap Ivana I. Crnojevića itd. Crnogorsku pravoslavnu crkvu obilježava tek jedna spomen-plo�a u gradu Kotoru, u uli�ici koju biste jedva pronašli.

U nastavku puta svraćamo u Dobrotu, gradić u općini Kotor, nekad simbol društveno-gospodarske i osobito bogate pomorske povijesti. Vrhunac dobrotskog brodarstva bio je u 19.stoljeću kad je Dobrota imala 35 brodova i 443 �lana posade. Dobrotske obitelji imale su toliku moć da su zamijenile kotorsku vlastelu u svim podru�jima društvenog i kulturnog života. Kao i uvijek kroz povijest, a osobito za plja�kaškog i ateisti�kog Napoleonovog pohoda, potpomognutog engleskim uplitanjima i politi�kim smicalicama, blokadama, plja�kama brodova, dobrotsko gospodarstvo dolazi u tešku krizu. A nije bilo bolje ni za austrijske vlasti. Posebnu patnju doživljavaju Hrvati Boke u vrijeme Domovinskog rata kada doživljavaju plja�ke i progone, te odlaze u mati�nu domovinu iako su se tome protivili �asni crnogorski intelektualci. O svemu tome iscrpno nam je govorio don Pavao Meda�, župnik župe sv. Eustahija. Crkva se u dokumentima spominje u 14. stoljeću, a najviše je stradala u potresu 1667. Izgradnja današnje crkve po�ela je u 18.stoljeću. U njoj postoji riznica srebra, tekstila, �ipke, bogata knjižnica. Ina�e sveti Eustahije bio je rimski vojnik, visoki �asnik imenom Placid, koji je u jednom lovu progonio jelena neobi�ne veli�ine, kad je ugledao među njegovim rogovima svijetlu sliku Krista raspetoga te s neba �uo glas koji ga je pozvao na spasenje besmrtne duše. Zahvaćen tim glasom, dao se krstiti zajedno sa svoja dva sina i suprugom. Čudesnom strpljivošću zbog vjere je podnio muke. Sveti Eustahije jedan je od 14 mu�enika, pomoćnika u svim životnim nedaćama. Na slikama se prikazuje kao konjanik ili vitez s prepoznatljivim oznakama jelena sa svjetlećim rogovima i znakom križa, znakom mu�eništva. Zaštitnik je lovaca i šumara. Uza crkvu se nalazi staro groblje na kojem po�iva i don Branko Sbutega, svećenik, pjesnik, skuplja� umjetni�kog blaga, humanist i borac za prava Hrvata u Boki kotorskoj. Crkvu je oslikavao hrvatski umjetnik Jozo Kljaković, dok je mozaik pod naslovom „Hvala tebi, Bože, što sam bio na ovom svijetu“ izradio Edo Murtić. Ako grom ponovo ne udari u crkvu kao 2003.godine, možda se poveća broj Hrvata koji dolaze na svetu misu. Zasad ih ima pe t e r o!

Boku kotorsku slobodno se može nazvati i Gospinim zaljevom jer su gotovo svi bokeljski gradovi zavjetovani Blaženoj Djevici Mariji, o �emu svjedo�e mnoge kapelice i oltari podignuti Njoj u �ast. Ta vje�na povezanost Marije i Hrvata lako se uo�ava, od marijanskih pjesama (koje smo iz srca zapo�injali u svakoj prilici vođeni našim fr. Bonifacijem), preko legendi i sa�uvanih obi�aja. I kako piše don Branko Sbutega , ona je „spasila sjećanje na jedan vjerski, religiozni, kulturni i civilizacijski sloj bokeljske prošlosti.“ Na mjestu današnjeg oto�ića dizala se hrid ili škrip. Predaja kaže da je narod u Perastu i Boki nasipao kamen po kamen oko hridi i tako, kamen po kamen nastade škoj Gospe od Škrpjela. 1452. godine dva brata ribara iz prastare obitelji Mortešića iz Perasta, u tamnoj noći ugledala su svjetlost na hridi , sliku u liku Majke Božje. Pobožno se pomolivši, uzmu sliku i ponesu kući. Jedan od braće uskoro teško oboli, ali pomoli se Gospi da ne umre dok se ne izmiri s Bogom. Tako i bi, nemoćni brat ozdravi te se zahvali milosnoj Gospi što ga je izbavila iz o�ite smrti. Svake godine, do danas, zadržao se obi�aj da 22. srpnja svaki muškarac koji ima vlastitu brodicu, nakrca hrpu kamenja i baci u more uokolo oto�ića na kojem je sagrađena crkva u kojoj stoji slika Majke Božje, Gospe od Škrpjela. Mnoge se lađe u toj prigodi povežu u svojevrsni lanac pa nakon simboli�nog bacanja kamenja sve završi u radosnoj i zahvalnoj molitvi i pjevanju. Taj obi�aj nazivlje se fašinada. Unutrašnjost crkve bogata je pinakoteka, suzvu�je zavjetnih plo�ica koje su dali izraditi peraški pomorci u znak zahvalnosti nakon oluja i brodoloma, bolesti i ratova. U muzejskom dijelu ne može se ne primijetiti najstariji kršćanski znak iz rimskog vremena. Tu je zbirka oružja, maketa, ulja na platnu, a sve pod ljepotom zeleno-plavog stropa na kojem su oslikani prizori iz Marijina i Kristova života, evanđelisti, anđeli, dok posebnu pozornost izaziva oltarna slika Gospe od Škrpjela, na podlozi od svile ukrašenoj zlatnim i srebrnim nitima. Zahvaljujući �uvaru svetišta i župniku don Srećku Majiću koji do�ekuje i ispraća hodo�asnike i �ije je geslo „nije važno tko smo, ni �iji smo, nego kakvi smo ljudi“, opet smo se zaljubili u našu Majku, pokupovali reprodukcije Njezine slike, veselo usko�ili u barku i zaorali debelim morem, praćeni s nekoliko dupina te krenuli na kopno.

Najveći sakralni objekt i najveća rimokatoli�ka crkva u Boki kotorskoj, crkva Rođenja Blažene Djevice Marije nalazi se u Pr�nju, poznata je i kao Bogorodi�in hram. Jedna je od najvećih na Jadranu. Najveći dio financiranja tj. pola svoje dobiti dali su pr�anjski brodovlasnici koji su ujedno dovozili bijeli kor�ulanski kamen, vrlo cijenjeni građevinski materijal. U crkvi se isti�u dragocjene ikone, predmeti od srebra i zlata i drugi zavjetni darovi. Tu su i djela Meštrovića, Lubarde, Radauša i dr. Slika Majke Božje naslikana je na dasci od cedrovine u 14.stoljeću . Bokelji u strahu od Mle�ana kriomice uzeše svetu ikonu i odnesoše je put Boke 1762. gdje se na radost Pr�njana nalazi i štuje do danas. O Gospinoj pomoći i Njezinu zagovoru također svjedo�e brojne zavjetne srebrne plo�ice.

Vjerojatno nitko od hodo�asnika nije ništa mogao, ni znao reći o Ivi Visinu �ija bista stoji na jednom dijelu stuba koje vode do Bogorodi�inog hrama. Tko je bio taj �ovjek? I zašto ga samo zaljubljenici u knjige enciklopedijskog tipa pronalaze na njihovim stranicama? Zašto hrvatska djeca ne znaju o njemu ništa i ne pronalaze ništa u svojim udžbenicima iz povijesti? Zašto je tomu tako, teško je objasniti, ili bi bar iziskivalo puno više objašnjenja. Ivu Visina nazivali su hrvatskim Magellanom jer je prvi Hrvat koji je svojim brodom Splendid oplovio svijet. Bio je ugledan brodovlasnik, pomorac i trgovac, �ovjek kojem je brod bio i dom i hrana, a kapetan otac, u�itelj i svećenik. Svjestan rizika putovanja, ali spreman na odricanja i teškoće, Ivo Visin proveo je na brodu u komadu 7 godina, 6 mjeseci i 19 dana. Austrijska vlada ga je odlikovala najvećim odlikovanjima za pomorske zasluge, po�asnom zastavom Merito navali i Viteškim križem reda cara Franje Josipa. Prije negoli se javio svojoj obitelji po izlasku s broda, bos je hodo�astio do crkve Rođenja Bogorodice zahvaliti svojoj zaštitnici koja ga je izbavljala iz brojnih i �esto smrtnih opasnosti. U Pomorskom muzeju nalaze odli�ja i reljefi koji prikazuju najvažnije događaje iz života Ive Visina i ostalih osoba iz povijesti Boke.

Nedaleko Bogorodi�inog hrama nalazi se i crkva svetog Nikole s franjeva�kim samostanom, primjerom reprezentativne barokne arhitekture i zavjetno svetište pr�anjskih pomoraca. Samostan je imao svoju školu, školu za pomorce i ljekarnu te je tako bio kulturno središte u Pr�nju. Danas je to međunarodno ekumensko središte“ Don Branko Sbutega“ koji afirmira suživot, ravnopravni dijalog među pripadnicima razli�itih konfesija.

Slikovito mjestašce, nekad najsiromašnije mjesto u Boki, za koje kažu da ga je nekoć svećenik posjećivao samo iz samilosti jer je toliko bilo siromašno, jest Muo, �ije ime dolazi od imenice mul, što zna�i pristanište. U Mulu je po�ivalište hrvatskog blaženika Gracije Kotorskoga �ije je neraspadnuto tijelo preneseno u rodno mjesto 1810. godine, u crkvu Blažene Marije Djevice, Pomoćnice kršćana gdje je izloženo u srebrnom sarkofagu. Blaženi Gracija isticao se velikom poniznošću, svim svojim bićem bio je uronjen u molitvu, a pokazivao je znakove misti�nih doživljaja. Posebno je štovao presvetu Euharistiju. Zvao se Pavao Krilović kad je ušao u augustinski red primivši ime Gracija, te je po�eo živjeti kao redovnik u siromašnom samostanu, radeći i kao vrtlar. Iz njegove ćelije �esto su braća mogla vidjeti neobi�no svjetlo . Kao svaki Bokelj osobito je štovao Majku svojeg Gospodina Isusa. Umro je u Veneciji, na otoku sv. Kristofora na glasu svetosti, gdje mu je tijelo neraspadnuto po�ivalo sve do dolaska Napoleona i njegovih plja�kaških hordi. Tijelo su kao dragocjenu relikviju ponijeli redovnici odlu�ivši da ga je najbolje vratiti u njegovo rodno mjesto, u Muo. Dogodilo se to 1864. godine, a narod ga štuje do danas i moli za njegov zagovor. Sve nam je to lijepo ispripovijedao župnik don Robert Tonsati, sin Boke kotorske.

Na samom dnu zaljeva stoji srednjovjekovni grad uskih uli�ica, trgova, opasan bedemima, opjevan i opisan - grad Kotor, pod brdom sv. Ivana na kojem bdije crkva Gospe od Zdravlja. Teško je opisati ljepotu i ljupkost grada koji tako podsjeća na Dubrovnik, ili pak na bilo koji stari grad na jadranskoj obali. Okružen visokim liticama što dodiruju nebo, s pogledom na zaljev, �esto zvanim najjužnijim fjordom Europe, Kotor osvaja svakog posjetitelja ostavljajući ga bez daha. Na Trgu od oružja nalaze se renesansna Kneževa pala�a, staro kazalište , zgrada nekadašnjeg Hrvatskog doma, barokne pala�e i impozantna katedrala svetog Tripuna, sagrađena 1166. godine, najvažniji spomenik kulture ovoga grada, starija od crkve sv. Pavla u Londonu, crkve Notre Dame u Parizu, Bazilike svetog Petra u Rimu, ili Uspenskog hrama u Moskvi. Sveti Tripun, mu�enik, rođen je u maloj Aziji 232.godine. Zbog svoje silne vjere bio je obdaren milošću kojom je lije�io sve moguće ljudske, i životinjske bolesti, a izgonio je i demone. Kao kršćanin podnio je muke za svoju vjeru i Krista Gospodina. Štovanje svetog Tripuna proširilo se po mnogim zemljama, kako katoli�kima, tako i pravoslavnima, da bi mu i car Justinijan sagradio crkvu u Carigradu. Više od 1200 godina �uvaju se njegove moći u kotorskoj katedrali. Zaštitnik je vrtlara, vinogradara, a zazivaju ga i od najezde skakavaca i glodavaca.

Moglo bi se dugo nabrajati koja blaga �uva u svojim njedrima ova katedrala: slike, stare knjige, pjesmarice, notne oslikane gregorijanske zapise, povelje, relikvijare s moćima svetaca, crkveno ruho, ulomke kamenih spomenika s karakteristi�nim hrvatskim pleterom. Divota oku i duši!

Kao dio dominikanske obitelji put nas je odveo do crkve svete Marije u kojoj leži naša prva hrvatska blaženica Katarina Kosić, redovni�kim imenom Ozana Kotor(s)ka, pastirica uzvišena srca, anđeo bijeli opjevan u pjesmama. Ta iznimna žena rođena je 1493.godine u Relezima, malom mjestašcu u Crnoj Gori. Služeći u kući kod plemićke obitelji Buća , upoznaje se s katoli�kom vjerom želeći živjeti blizu katedrale svetog Tripuna kako bi bila bolja službenica Božja. Tako je postala dominikanka, i to ne obi�na redovnica, već tzv. zazidana djevica koja je desetljećima živjela u minijaturnom prostoru koji je nije prije�io u kontaktu s vjernicima koji su dolazili po njezine savjete i zagovor. Pripisuju joj se brojna �uda od mirenja zavađenika i zagovora za spas Kotora od kuge, a najveće �udo je �udo proroštva da Bog neće dopustiti Turcima Osmanlijama da poharaju Kotor. Dakako da je time oja�ala snaga hrvatskih branitelja koji su uspješno obranili grad. Bio je poseban osjećaj u duši biti na svetoj misi koju je predslavio župnik Ivan Marija, pjevati Ozaninu pjesmu Anđele bijeli i osjećati da je njezin duh s nama i pjeva. Doista, poseban doživljaj!

Nigdje kao u Boki kotorskoj �ovjek se ne može oteti dojmu i ne sjetiti se Matoša i njegove pjesme Jesenje ve�e koja zapo�inje „olovne i teške snove snivaju oblaci/ nad tamnim gorskim stranama..“ Neka je proljeće, neka je već lipanj, ali slika olovnih oblaka nad morem okruženim tamnim gorskim stranama i kiša koja lijeva, pratila nas je skoro �itavim putem. Sunce bi se samo na �asak pokazalo i opet nestalo. Slike za pamćenje!

Hitamo prema Herceg Novom, gradu najužeg dijela Boke kotorske, u tjesnacu Verige. Osnovao ga je bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić 1382. U po�etku se zvao Sveti Stipan, ali mu je ime dano po herceg Stjepanu Vuk�iću Kosa�i. Grad obiluje katoli�kim crkvama . Sv. Jeronim, Sv. Leopold, Sv. Ante Padovanski, Gospa Karmelska, Sv. Roko, Sv. Petar, Sv. Ana, ali i pravoslavnima : Uspenje Bogorodi�ino, Sv. Mihailo, Sv. Spas.

U crkvi svetog Jeronima do�ekao nas je mjesni župnik don Siniša Jozić koji je koncelebrirao našem župniku Ivanu Mariji na svetoj misi nakon koje je održao zanimljivo izlaganje o gradu i crkvi. Crkva je sagrađena na mjestu gdje je nekoć bila džamija, a pretpostavlja se da je na tom mjestu bila crkva sv. Stjepana koju su sagradili dubrova�ki majstori pod pokroviteljstvom Vlatka, sina herceg Stjepana. U crkvi svetog Jeronima nalaze se djela jednog od najvećih baroknih slikara, Tripe Kokolje iz Perasta. Uza crkvu se stisnula kao njezin nerazdvojni dio crkvica posvećena hrvatskom svetcu Leopoldu Bogdanu Mandiću koji se rodio u Herceg Novom. Nakon zanimljivih pri�a o svetom Leopoldu mogli smo se pokloniti njegovoj relikviji, a potom okrijepiti u župnikovu vrtu s fantasti�nim pogledom na more i kopno koje poput ispruženih ruku uranja u more.

Što na kraju reći o Boki kotorskoj, toj neprocjenjivoj riznici hrvatske kulture i katoli�ke vjere, o Bokeljima Hrvatima koji unato� i usprkos svemu , iako malobrojni, opstaju u prostoru koji im �esto (politi�ki) nije naklonjen. O toj baštini brinu Bokelji nastanjeni u Republici Hrvatskoj kako bi sa�uvali tradiciju i baštinu, pri�u i ljepotu Boke, ispisanu, opjevanu stihovima, ali obranjenu ma�em i sabljom u �estim borbama s Osmanlijama koji Hrvate nikad nisu uspjeli poraziti. Povijest je to ispisana u gradovima, u zidinama njihovim, na oltarnim palama i starim grobljima. U tom Božjem zaljevu kolijevka je hrvatskih svetaca koji su rođeni, ili ih je Providnost dovela u kraj u kojem mirišu naran�e, ko�operi se maslina i pjeva kos, kako piše zadarska profesorica i književnica Vanda Babić Galić u knjizi Bokeljski zagovori.

Kopnom ili morem putujući, �ovjek ostaje zapanjen pred tolikom ljepotom i bogatstvom koji u sebi nosi Boka kotorska. Opisati sve što u njoj postoji kao trag Hrvata, na razmeđi vjekova i svjetova, bile bi potrebne godine.. Prisutnost Hrvata u tom kraju traje već od 6. i 7. stoljeća; to je povijest opjevana u versima latinskima i narodnima u mozaiku hrvatskog identiteta. Sveukupnost prostora malog, ali važnog mjesta, svjedo�i o veli�ini onih koji su u Boki služili, živjeli, ili odlazili iz nje da se nikad ne vrate, ali da je nose zauvijek u duši . Ti svjetionici Boke su: Lovro Marinov Dobri�ević, povjesni�ar umjetnosti iz 15. stoljeća;Tripo Kokolja, hrvatski barokni slikar, Marko Martinović glasoviti pomorski pedagog ; Matija Zmajević, pomorac i vojnik, admiral iz ugledne peraške obitelji na prijelazu iz 17. na 18. stoljeće, Ivo Visin, hrvatski Magellan, pomorski kapetan; Vicko Zmajević, pjesnik i opat, zadarski nadbiskup; Pavao Butorac, �uvar bokeljske opstojnosti, povjesni�ar i crkveni prelat; Viktor Vida, pjesnik 20.stoljeća; Vjenceslav Čižek, pjesnik Uzdaha Boke; Miloš Milošević, admiral Bokeljske mornarice, povjesni�ar, arhivist, pjesnik i glazbenik; don Branko Sbutega, dobri nemir Boke, �udesan duh briljantne inteligencije, svećenik, pjesnik, humanist; Ivan Brkanović, virtuoz hrvatskog glazbenog skladateljstva , akademik, ravnatelj Zagreba�ke filharmonije; Rade Perković, glumac, redatelj, intendant HNK u Splitu i mnogi drugi znameniti Hrvati Bokelji.

Bez obzira na trenuta�ne politi�ke prilike u Crnoj Gori pod dominacijom velikosrpske politike, osobito u odnosu prema manjinama i autohtonim Crnogorcima, možemo reći da nismo malodušni jer je Hrvat ratnik u svakom smislu, borac za jezik i prava na samostojnost kako bi bio svoj na svome stoljetnom ognjištu. I kako kaže Vanda Babić Galić „nismo metafora, nego �injenica!“

Na putu kući ostalo je posjetiti hrvatski Lourdes, svetište Gospe Lurdske u Vepricu blizu Makarske. Svetište je napravljeno po uzoru na pećinu Gospe Lurdske u Lourdesu. Osnovao ga je biskup splitsko-makarski Juraj Carić koji je i pokopan u svetištu.

Kiša nas je pratila na polasku iz Zagreba, kiša tijekom �itava hodo�ašća, kiša na povratku. No, ništa nije umanjila kišu milosti koju smo doživjeli i dobili od naših svetaca i Majke naše Marije iz Bokokotorskog zaljeva. Svetci naši hrvatski, molite za nas !

Vjera Benedikta

 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

BLAGDAN TIJELOVA U SV. FILIPU I JAKOVU

U životu malih dalmatinskih mjesta blagdan Tijelova koji uvijek prati Tijelovska procesija ima veliki zna�aj Tako je bilo i ove godine u Sv. Filipu i Jakovu. Dok je u nedjelju pred blagdan bila puna crkva, na Tijelovo je bila prepuna kao i dvorište ispred crkve. Već dan prije u središtu mjesta obilježeno je kretanje procesije, a ulica je ispražnjena od automobila.

Nakon sv. Mise koja je zapo�ela u 18 sati krenula je tijelovska procesija. Domaći župnik don Dario Matak nosio je pokaznicu. Na �etiri postaje �italo se Evanđelje i molilo. Put je bio posut laticama cvijeća. Procesija se kretala od od župne crkve Sv. Filipa i Jakova, preko rive, pored stare crkve Sv. Mihovila ulicom Kuntrata, Trgom Na vr sela, uz hotel Villa Donat nazad do župne crkve – zapravo jezgrom mjesta.

Župa sv. Filipa i Jakova ustanovljena 1670. godine. Sv. Filip i Jakov ima �etiri nebeska zaštitnika: sv. Filipa i sv. Jakova (3. svibanj) po �ijim je imenima nazvana župa, selo i općina, sv. Roka (16. kolovoz) kad se slavi Dan općine i sv. Mihovila (29. rujan) kada je fešta. Novu crkvu Sv. Filipa i Jakova posvetio je u svibnju 1991. tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak, kada je zadarski kraj već bio nagrižen nadolazećim ratnim zbivanjima.

Sveti Filip, apostol, je bio prijatelj Ivana apostola i evanđeliste s kojim je skupa pripadao u�eni�kom krugu Ivana Krstitelja. Filip je imao tri kćeri koje su imale dar proroštva. Sveti Jakov, apostol, koji se naziva "Stariji", sa svojim bratom Ivanom i svetim Petrom pripadao je najužem krugu Isusovih apostola. Život je završio mu�eni�kom smrću oko 42. godine u Jeruzalemu.

Kolika je ljepota ovog podneblja dovoljno govori da i dvoje mlađih dominikanaca nije odoljelo zovu rodnog kraja i danas su U svećenici Zadarske nadbiskupije.

Vladislav Albert

• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove u crkvi Sv.Blaža u župi Vodnjan-Istra

Jedan mali istarski gradić, Vodnjan i crkva sv. Blaža, postali su tijekom ljetnih mjeseci, još prije dvadesetak godina, moja druga župa. Crkva sv.Blaža (građena je od 1760. do 1800.godine) poznata je i po tome što �uva �etriri tijela blaženika i svetaca: Sv.Pavla, carigradskog nadbiskupa, bl.Leona Bemba, bl.Ivana Olinija, te bl. Nikoloze Burse.Tijela su dio bogate zbirke s više od 300 relikvija svetaca. Zanimljiva je i kopija Torinskog platna u originalnoj veli�ini. Svakako crkva sv. Blaža i grad Vodnjan posebni su po mnogo�emu, te odišu poviješću, kulturom i duhovnošću. Ove godine zatekla sam se u Istri upravo u vrijeme svetkovine Tijela i Krvi Kristove. Nakon sve�ane dvojezi�ne (hrvatski i talijanski jezik) svete mise i poticajne propovijedi sadašnjeg župnika vl�. Damira Štifanića, uslijedila je tijelovska procesija gradom. Iako je to tradicija stara 800 godina, redovito se u župi Vodnjan po�ela održavati od 2009. godine. (Nakon 1948. godine zbog režimskog jednoumlja procesije se bile zabranjene. U nekim mjestima su održavane i nakon drugog svjetskog rata i zaživjele kao turisti�ka atrakcija).

Nakon mise, procesija je krenula iz crkve po slijedećem rasporedu: Na �elu je bio župljanin koji je nosio Križ, slijedili su ga �lanovi DVD-a noseći zastave, potom orkestar, prvopri�esnici s buketićima cvijeća, ministranti s kadionicom i lađicom, �etiri župljana koja su nosila baldahin, ispod kojeg je svećenik u monstranci nosio Presveto Tijelo Kristovo, a pratili su ih �lanovi DVD-a Vodnjan, zbor i potom vjernici. Procesija se kretala po uli�icama grada u kojemu su mještani svoje prozore ukrasili cvijećem, ukrasnim stolnjacima i svijećama. Pjevalo se s zborom cijelo vrijeme, do male kapelice sv. Roka, koju su vrijedne žene iz župe ukrasile cvijećem i svjećama. Nako molitve i �itanja evanđenja, obišli smo još tri mjesta s postavljenim prekrasno urešenim oltarima. Potom smo se vratili u crkvu gdje nam je svećenik udijelio blagoslov.

Vrlo lijepo i dojmljivo iskustvo. Preplavio me i poseban osjećaj zajedništva i radosti, jer su uz mještane Vodnjana u procesiji sudjelovali i turisti iz raznih država svijeta.
Podsjetilo me na Isusove rije�i iz Evanđelja :“Ja sam Put, Istina i Život“.

Željka Veronika

__________________________________________________________________________

O KRVI I VODO

Ovogodišnji blagdan Tijelova je za naše lai�ko bratstvo imalo dodatni posebni zna�aj; iznijeli smo prošle godine župniku prijedlog oživljavanja tijelovske procesije, koja je nekada redovito održavana u našoj župi. Ove smo godine na pastoralnom vijeću s radošću do�ekali vijest kako je samostanska skupština prihvatila naš prijedlog te stavila tijelovsku procesiju u kalendar redovitih župnih događanja. S veseljem smo se odazvali i pomogli idejama i osobnim doprinosom u nabavi cvijeća i slaganju oltarića, pjevanjem u zboru i drugim organizacijskim potrebama.

Sun�an i predivan dan još nam je jedan dar od Boga i potvrda da vjernima ništa nije nemoguće, jer dok su i samo dvojica okupljena u Isusovo ime, On je zajedno s njima. A nas je bilo na stotine, poput latica proljetnog cvijeća koje su djevoj�ice prosipale pred Presveti oltarski sakrament praćen pjesmom, Božjom Rije�i i dubokim naklonom poštivanja i ljubavi.

Članovi lai�kog bratstva uz Molitvenu zajednicu Dva srca, dominikansku mladež iz DOME, mlade obitelji, brojne župljane, zbor, bogoslove te posvećeno praćenje naših svećenika, fr. Ivana Marije i fr. Marija Ilije i sestre Ljubicu i Marinelu, pratili su Tijelo kao što je Krista na Kalvariju pratio vjerni puk; znajući �vrsto u srcima da su Njegova Krv i Voda što potekoše iz Srca, presveti izvor milosrđa za sve nas koji se uzdamo u Krista.

 

Ivana Marta

 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

„Glas rođenih za život nerođenih“

U subotu 18. svibnja uo�i blagdana Duhova u Zagrebu je održan ovogodišnji Hod za život. Od suncem okupanog Trga Republike Hrvatske do zelene hladovine Zrinjevca, povorka tisuća ljudi praćena radosnom domoljubnom pjesmom u zajedništvu je hodala za život, dostojanstvo i zaštitu svakog ljudskog bića od za�eća do prirodne smrti. Odazvavši se poticaju Duha Svetoga Životvorca, povorci su se priklju�ile mnogobrojne mlade obitelji, djevojke i mladići, bake i djedovi, svojom prisutnošću iskazujući potporu rođenoj i nerođenoj dje�ici, njihovim majkama i o�evima.

Dojmove sve�ane atmosfere ovoga događaja sažela je Cecilija: Bio je ovo moj prvi Hod za život. S nestrpljenjem sam ga �ekala vozeći se u tramvaju i gledalamuokolo ljude da vidim ima li još netko majicu Hoda za život. Došavši na mjesto okupljanja kod HNK uo�ila sam mnogo mladih, ali i starijih ljudi, a ono posebno lijepo mnogo obitelji s djecom. Ta djeca nisu plakala, već su se svima smješkala i tr�ala okolo s promotivnim balonima u ruci. Kroz djecu vidiš radost života i onaj život koji se treba zaštititi, za koji sam danas kao i mnogi drugi hodala.

Povorka je krenula oko 10:45 zajedno s malim autobusom s kojega se puštala domoljubna glazba. Ljudi u povorci su pjevali, nosili prigodne transparente i slavili život svojom radošću, toplinom i osmjesima. Malo prije podneva došli smo u park Zrinjevac. Mi mladi koji smo nosili transparente stali smo kraj paviljona zajedno s muškarcima koji su mahali hrvatskim zastavama. Pjevalo se i plesalo, a dje�ji smijeh posvuda je odjekivao. Nakon pjesama dobrodošlice uslijedili su govori ljudi koji se aktivno bore za život, ali ne samo za život djeteta već i život majke. Istaknuli su kako je bitno boriti se za život od za�eća, zaštititi majku od trenutka kada sazna da je trudna te pružiti podršku obiteljima s više djece. Život, �iji god da je, dar je od Boga, a djeca su božji blagoslov. Iako nas je bilo mnogo skupa smo djelovali kao jedna obitelj, osjećaj zajedništva bio je sveprisutan jer svi smo hodali za život, obitelj i Hrvatsku.

Ivna Veronika Amata i Cecilija Kocijan

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•  

 

__________________________________________________________________________

SVIBANJSKO PUTOVANJE U BOKU KOTORSKU I DUBROVNIK