Povratak u Zagreb (1925./27.)
Nakon višestoljetne odsutnosti dominikanci se vraćaju u Zagreb u godinama poslije Prvog svjetskog rata. Godine 1925/27. izgrađen je samostan sv. Dominika i kapela-svetište Kraljice sv. Krunice u Željezničkoj koloniji na Borongaju. Uz uobičajeni misionarsko-propovjednički rad dominikanci u Zagrebu aktivni su nosioci kruničarskog pokreta, otvaraju kinematograf ‘Stela’, utemeljuju nakladu ‘Istina’, pokreću časopis Duhovni život i glasnik Gospina krunica, u sjevernom krilu samostana 1935. otvaraju srednjoškolski internat, a od 1941. i gimnaziju. Samostan je 22. veljače 1944. tragično pogođen za savezničkog bombardiranja. Srušeno je južno krilo samostana, a pod ruševinama smrt je našlo osam redovnika i otac jednog klerika. Porušeni je dio obnovljen šezdesetih godina 20. stoljeća, a 1965. kardinal Franjo Šeper, zagrebački nadbiskup, utemeljio je župu Kraljice sv. krunice. Ljeti 1966. otpočelo se s gradnjom buduće samostanske i župne crkve, koju 8. kolovoza 1971. godine, na blagdan sv. Dominika po pretkoncilskom kalendaru, posvećuje mons. August Frotz, kölnski pomoćni biskup, uz asistenciju zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića i hvarskog biskupa dominikanca Celestina Bezmalinovića.
Apostolat zagrebačke zajednice usklađen je s ciljem dominikanskog reda: propovijedanje riječju i perom. Obnovljena je edicija ‘Istina’. Uz pastoralnu službu na dvije župe dio redovnika usmjeren je propovijedanju i pučkom misionarenju, prevođenju dominikanskih klasika, a više njih predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove.
Od samostana na Željezničkoj koloniji i župe Kraljice sv. Krunice 22. rujna 2001. u zagrebačkom naselju Peščenica utemeljeni su samostan i župa bl. Augustina Kažotića.
U samostanu Kraljice Svete Krunice smješten je i Provincijalat Hrvatske dominikanske provincije te dominikanski bogoslovi i studenti, a uz braću prisutne su i časne sestre dominikanke Kongregacije svetih Anđela Čuvara.
