• Kontakova 1, 10000 Zagreb
Kontakt

Kraljica Sv. Krunice

Dominikanci i sveta krunica

Dominikanci i dominikanke nose krunicu obješenu o remen kao simbol svoje povezanosti s Djevicom Marijom, Kraljicom Svete Krunice i svojim redom, koji se naziva i Redom Krunice.

Prilikom oblačenja redovničkog habita, novaci i novakinje primaju veliku dominikansku krunicu sa svim otajstvima, a s njome ih i pokapaju, što dodatno naglašava njezinu važnost u dominikanskoj tradiciji.

Podrijetlo i značenje riječi "krunica"

Riječ “krunica” potječe od riječi “kruna”, a prvi ju je koristio dominikanski mistik bl. Henrik Suzon iz Konstanze. U njegovom je vremenu bio običaj među zaljubljenima da se međusobno darivaju vijencima ruža.

Potaknut tom tradicijom, bl. Henrik je došao na zamisao da isplete duhovni vijenac od 150 ruža i položi ga na kip Blažene Djevice Marije. Tako su nastali nazivi “krunica” i “ružarij”.

Povijest molitve krunice

Iako se stoljećima vjerovalo da je Sveti Dominik utemeljio pobožnost svete krunice, istraživanja su pokazala da je ovakav način molitve postojao i ranije. Međutim, dominikanci su bili najzaslužniji za njezino širenje i očuvanje kroz povijest.

Bratovština svete krunice bila je povjerena upravo dominikancima, a papa Pio V., koji je i sam bio dominikanac, uveo je 1568. godine molitvu “Zdravo, Marijo” u Rimski časoslov, čime je postala službena molitva Katoličke Crkve.

Razvoj strukture krunice

U 12. stoljeću pojavljuje se praksa moljenja 150 Zdravomarija, poznata kao Psaltir Zdravo, Marijo. S vremenom su se ovoj molitvi dodala evanđeoska otajstva i razmatranja o Marijinim krepostima.

Dvije ključne osobe u razvoju strukture krunice su dominikanci:

  • Jakov Sprenger († 1496.) – podijelio je krunicu na radosna, žalosna i slavna otajstva
  • Alain de la Roche († 1475.) – predložio je da se krunica moli u tri dijela po pet otajstava, oblikujući tako temelj današnje molitve krunice

Bratovštine Svete Krunice i njihov značaj

U dominikanskoj povijesti posebno su značajne bratovštine Svete Krunice, koje su okupljale vjernike posvećene ovoj pobožnosti.

  • Prvu bratovštinu osnovao je Jakov Sprenger 1475. godine u dominikanskoj crkvi svetog Andrije u Kölnu.
  • Papa Pio V. odredio je da bratovštine svete krunice može osnivati samo Učitelj Reda propovjednika ili netko koga on ovlasti.
  • Članovi bratovštine ne mole samo za vlastite nakane, već i za potrebe svih članova, uključujući preminule članove bratovštine, čime se stvara trajno zajedništvo u molitvi.

Blagdan Kraljice Sv. Krunice

Blagdan Kraljice Svete Krunice uveo je papa Pio V. nakon bitke kod Lepanta 1571. godine, kada je molitvu krunice pripisao pobjedi kršćanske vojske nad Osmanlijama. U znak zahvalnosti, 1572. godine ustanovio je blagdan Gospe od Pobjede, koji je njegov nasljednik papa Grgur XIII. preimenovao u blagdan Kraljice Svete Krunice. Ovaj se blagdan i danas slavi 7. listopada.

Širenje pobožnosti krunice kroz povijest

Nakon bitke kod Lepanta, dominikanci su još intenzivnije promicali molitvu krunice, što je dovelo do osnutka kruničarskih zajednica:

  • Vječni ružarij (1630.) – osnovao ga je dominikanski redovnik Timotej Ricci s ciljem da se krunica moli neprestano diljem svijeta. Članovi ove zajednice biraju jedan sat godišnje kada će moliti krunicu.
  • Živa krunica (1826.) – osnovala ju je službenica Božja Paulina Marija Jaricot. Vjernici se okupljaju u "vijenac" od 20 osoba, pri čemu svaki član moli jedno otajstvo krunice dnevno. Time jedna zajednica svakodnevno izmoli sva otajstva krunice.

Godine 1877. papa Pio IX. predao je Dominikanskom redu upravu i promicanje ovih kruničarskih zajednica.