Izvješća s hodočašća laičkog bratstva povodom Suhog petka

U petak 15. svibnja 2026. godine župa Kraljice svete Krunice, blaženog Alojzija Kažotića i sestre s Trnja hodočastili su župi Svetog Križa u Arbaniji na Čiovu, prigodom blagdana „Suhog petka“ koji se uvijek slavi dan nakon svetkovine Uzašašća.

Pojam Suhog petka potječe iz 1600. godine kada je jedan redovnik primijetio da iz Svetih rana sa Kristova križa kapa krv. Pravoslavni vjernici, Grci iz Trogira su povjerovali, molili, postili i Križ je ponovno prokapao svetu krv - samo Vjera čovjeka može uroditi plodom. Prečesto nakon svete Euharistije ostajemo suhog srca - Krv iz Kristovih rana je ta ista krv koju Svećenik prikazuje na oltaru u svetoj Euharistiji. Taj isti Krist na križu daje  nam se u maloj bijeloj Hostiji u kojoj se skriva Njegovo cijelo tijelo i božanstvo. Suhi petak neka nas potakne na razmišljanje o našim suhim srcima – prema samima sebi, bližnjima, bolesnima itd.

Nakon svete Mise slijedio  je obred sušenja Kristovih rana, blagoslovljeni su voda i pamuk kojima je svećenik prelazio preko svetih rana. Nakon toga, pamuk je podijeljen vjernicima, kao duhovni dar i simbol milosti.

Slijedilo je druženje u klaustru samostana, koje su pripremile trećeredice svetog Dominika ove župe. U prošlosti Pape su svetište obdarili mnogobrojnim oprostima. Samostan je stradao u požaru dva puta – 1928. i 2024., ali se požar u oba slučaja nije proširio na crkvu gdje se nalazi Čudotvorno raspelo.

Na putu iz Zagreba kao i prema Zagrebu molila se krunica, časne sestre s Trnja i naši postulanti su uljepšali hodočašće s pjevanom Krunicom. Hodočašće je bilo plodonosno, sa nadom da se naredne Godine pridruži što više vjernika hodočašću.

 

Marinka Kisić

 

Laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića organiziralo je hodočašće povodom Suhog petka 15. svibnja 2026. godine na otok Čiovo, naselje Arbanija, u crkvu Svetog Križa. Na ovom hodočašću bilo je I četvero članova Laičkog bratstva Sv. Dominik.
Najprije nekoliko rečenica o crkvi Svetog križa.
Dominikanski samostan s crkvom Sv. Križa podignut je na sjevernoj obali otoka Čiova 1432. godine. Inicijativa za izgradnju samostana potekla je od trogirskog dominikanca Nikole Milinovića. Papa Eugen IV. je dao pristanak za izgradnju i samostan je utemeljen 1432. godine na osnovu papinske bule.
U crkvi Svetoga križa na Čiovu, nad glavnim oltarom dominira čudotvorno raspelo na kojem su Isusove rane prokrvarile na Veliku Subotu 1600. godine.
U današnje vrijeme najviše vjernika pristiže na godišnji spomen pod nazivom Suhi petak. Slavi se prvog petka poslije svetkovine Uzašašća Gospodinova. Uz svečano misno slavlje održava se pobožnost Prokapanja Svetoga križa. Radi se o obredu blagoslova vode i pamuka. Nakon molitve i sušenja Kristovih rana na raspelu, vjernicima se dijeli blagoslovljena voda i pamuk.
Mi hodočasnici, stigli smo na otok Čiovo nešto prije početka svečane svete mise. Misno slavlje je predvodio pater Anto Bobaš. Njegove poruke su snažno odjeknule:
“Bez Krista križ je oruđe smrti. S Kristom križ postaje mjesto ljubavi. Bez Krista križ je užas, mučilo. S Kristom križ postaje vrata života. Zato Suhi petak nije samo običaj. Nije samo post. Nije samo sjećanje na jedan čudesni događaj iz prošlosti. Suhi petak je dan kad čovjek treba stati pred Raspetoga bez maske i zapitati se: što ovaj križ govori meni? Što govori mojoj vjeri? Mojoj savjesti? Mome životu? Mojoj obitelji? Mojim odnosima? Mojoj molitvi?”
“Ponesite večeras iz ove crkve ne samo uspomenu. Ponesite odluku. Ponesite mir. Ponesite jednu molitvu. Ponesite jednu promjenu. Ponesite nekome riječ utjehe. Ponesite bolesniku blizinu. Ponesite u svoju kuću malo više tišine, malo više molitve, malo više strpljenja, malo više Boga. Jer Krist nije prolio svoju krv da bismo mi ostali isti.”
“Zato večeras ne trebamo velike riječi. Ne trebamo ni velika obećanja. Dovoljna je jedna iskrena rečenica: „Gospodine, evo me! Evo me s mojom vjerom i mojom suhoćom. Evo me s mojim ranama i mojim nadama. Evo me s mojim grijesima i mojom čežnjom za mirom. Evo me pod Tvojim križem.“
Na svetoj misi slijedio je obred sušenja Kristovih rana na raspelu i blagoslov vode i pamuka. Blagoslovljeni pamuk se dijelio vjernicima.
Uslijedilo je prigodno druženje u klaustru samostana. Gostoljubivi domaćini priredili su kolače i sokove za vjernike.
Subotu 16. svibnja 2026. godine proveli smo u Trogiru do ranih poslijepodnevnih sati. Turistička vodičica koja je ujedno članica laičkog bratstva u Trogiru, provela nas je kroz Trogir. Posjetili smo katedralu sv. Lovre, Muzej grada Trogira, nekoliko palača i zgradu u kojoj je bio zatočen sluga Božji Dominik Barač. U 12 sati slavili smo svetu misu u crkvi pri samostanu sv. Dominika koja je ujedno i Nacionalno svetište bl. Augustina Kažotića. Kako je glavni oltar u obnovi, pater Mario Ilija Udovičić služio je misu s paterom Matom Bošnjakom s pokrajnjeg oltara. Nakon svete mise bilo je Klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom.
Unutrašnjost crkve sv. Dominika je u obnovi. Starješina samostana pater Petar Galić nas je upoznao s poviješću crkve i samostana te umjetničkim vrijednostima oltara koji su u obnovi. Samostan u Trogiru utemeljen je 1265. godine. Lijepo je čuti da je u tu crkvu dolazio bl. Augustin Kažotić kao dijete.
U ranim poslijepodnevnim satima, duhovno obnovljeni i obogaćeni porukama sa Suhog petka i dojmovima ljepote i duhovnosti Trogira, krenuli smo prema Zagrebu.

Dubravka Katarina Hinšt

U petak 15. svibnja 2026. godine župa Kraljice svete Krunice, blaženog Alojzija Kažotića i sestre s Trnja hodočastili su župi Svetog Križa u Arbaniji na Čiovu, prigodom blagdana „Suhog petka“ koji se uvijek slavi dan nakon svetkovine Uzašašća.

Pojam Suhog petka potječe iz 1600. godine kada je jedan redovnik primijetio da iz Svetih rana sa Kristova križa kapa krv. Pravoslavni vjernici, Grci iz Trogira su povjerovali, molili, postili i Križ je ponovno prokapao svetu krv – samo Vjera čovjeka može uroditi plodom. Prečesto nakon svete Euharistije ostajemo suhog srca – Krv iz Kristovih rana je ta ista krv koju Svećenik prikazuje na oltaru u svetoj Euharistiji. Taj isti Krist na križu daje  nam se u maloj bijeloj Hostiji u kojoj se skriva Njegovo cijelo tijelo i božanstvo. Suhi petak neka nas potakne na razmišljanje o našim suhim srcima – prema samima sebi, bližnjima, bolesnima itd.

Nakon svete Mise slijedio  je obred sušenja Kristovih rana, blagoslovljeni su voda i pamuk kojima je svećenik prelazio preko svetih rana. Nakon toga, pamuk je podijeljen vjernicima, kao duhovni dar i simbol milosti.

Slijedilo je druženje u klaustru samostana, koje su pripremile trećeredice svetog Dominika ove župe. U prošlosti Pape su svetište obdarili mnogobrojnim oprostima. Samostan je stradao u požaru dva puta – 1928. i 2024., ali se požar u oba slučaja nije proširio na crkvu gdje se nalazi Čudotvorno raspelo.

Na putu iz Zagreba kao i prema Zagrebu molila se krunica, časne sestre s Trnja i naši postulanti su uljepšali hodočašće s pjevanom Krunicom. Hodočašće je bilo plodonosno, sa nadom da se naredne Godine pridruži što više vjernika hodočašću.

 

Marinka Kisić

 

Laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića organiziralo je hodočašće povodom Suhog petka 15. svibnja 2026. godine na otok Čiovo, naselje Arbanija, u crkvu Svetog Križa. Na ovom hodočašću bilo je I četvero članova Laičkog bratstva Sv. Dominik.
Najprije nekoliko rečenica o crkvi Svetog križa.
Dominikanski samostan s crkvom Sv. Križa podignut je na sjevernoj obali otoka Čiova 1432. godine. Inicijativa za izgradnju samostana potekla je od trogirskog dominikanca Nikole Milinovića. Papa Eugen IV. je dao pristanak za izgradnju i samostan je utemeljen 1432. godine na osnovu papinske bule.
U crkvi Svetoga križa na Čiovu, nad glavnim oltarom dominira čudotvorno raspelo na kojem su Isusove rane prokrvarile na Veliku Subotu 1600. godine.
U današnje vrijeme najviše vjernika pristiže na godišnji spomen pod nazivom Suhi petak. Slavi se prvog petka poslije svetkovine Uzašašća Gospodinova. Uz svečano misno slavlje održava se pobožnost Prokapanja Svetoga križa. Radi se o obredu blagoslova vode i pamuka. Nakon molitve i sušenja Kristovih rana na raspelu, vjernicima se dijeli blagoslovljena voda i pamuk.
Mi hodočasnici, stigli smo na otok Čiovo nešto prije početka svečane svete mise. Misno slavlje je predvodio pater Anto Bobaš. Njegove poruke su snažno odjeknule:
“Bez Krista križ je oruđe smrti. S Kristom križ postaje mjesto ljubavi. Bez Krista križ je užas, mučilo. S Kristom križ postaje vrata života. Zato Suhi petak nije samo običaj. Nije samo post. Nije samo sjećanje na jedan čudesni događaj iz prošlosti. Suhi petak je dan kad čovjek treba stati pred Raspetoga bez maske i zapitati se: što ovaj križ govori meni? Što govori mojoj vjeri? Mojoj savjesti? Mome životu? Mojoj obitelji? Mojim odnosima? Mojoj molitvi?”
“Ponesite večeras iz ove crkve ne samo uspomenu. Ponesite odluku. Ponesite mir. Ponesite jednu molitvu. Ponesite jednu promjenu. Ponesite nekome riječ utjehe. Ponesite bolesniku blizinu. Ponesite u svoju kuću malo više tišine, malo više molitve, malo više strpljenja, malo više Boga. Jer Krist nije prolio svoju krv da bismo mi ostali isti.”
“Zato večeras ne trebamo velike riječi. Ne trebamo ni velika obećanja. Dovoljna je jedna iskrena rečenica: „Gospodine, evo me! Evo me s mojom vjerom i mojom suhoćom. Evo me s mojim ranama i mojim nadama. Evo me s mojim grijesima i mojom čežnjom za mirom. Evo me pod Tvojim križem.“
Na svetoj misi slijedio je obred sušenja Kristovih rana na raspelu i blagoslov vode i pamuka. Blagoslovljeni pamuk se dijelio vjernicima.
Uslijedilo je prigodno druženje u klaustru samostana. Gostoljubivi domaćini priredili su kolače i sokove za vjernike.
Subotu 16. svibnja 2026. godine proveli smo u Trogiru do ranih poslijepodnevnih sati. Turistička vodičica koja je ujedno članica laičkog bratstva u Trogiru, provela nas je kroz Trogir. Posjetili smo katedralu sv. Lovre, Muzej grada Trogira, nekoliko palača i zgradu u kojoj je bio zatočen sluga Božji Dominik Barač. U 12 sati slavili smo svetu misu u crkvi pri samostanu sv. Dominika koja je ujedno i Nacionalno svetište bl. Augustina Kažotića. Kako je glavni oltar u obnovi, pater Mario Ilija Udovičić služio je misu s paterom Matom Bošnjakom s pokrajnjeg oltara. Nakon svete mise bilo je Klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom.
Unutrašnjost crkve sv. Dominika je u obnovi. Starješina samostana pater Petar Galić nas je upoznao s poviješću crkve i samostana te umjetničkim vrijednostima oltara koji su u obnovi. Samostan u Trogiru utemeljen je 1265. godine. Lijepo je čuti da je u tu crkvu dolazio bl. Augustin Kažotić kao dijete.
U ranim poslijepodnevnim satima, duhovno obnovljeni i obogaćeni porukama sa Suhog petka i dojmovima ljepote i duhovnosti Trogira, krenuli smo prema Zagrebu.

Dubravka Katarina Hinšt

Pridružite nam se u molitvi i zajedništvu!

Zajedno rastimo u vjeri – posjetite nas, uključite se u župne aktivnosti i pronađite duhovno ispunjenje.

Nedavne novosti

Blagdan Svih svetih, dan je posvećen svim kanoniziranim svecima, ali i onima koji nisu službeno proglašeni svetima....
Drugi susret dominikanskih laičkih bratstava održan je 6. i 7. studenoga 2026. u Arbaniji na Čiovu....